Štoviše, koračamo prema nestanku nacionalnih reprezentacija. Budućnost vjerojatno donosi ogled reprezentacija najpoznatijeg gaziranog bezalkoholnog pića i najrazvikanijeg brenda britvica za brijanje.
Ne odveć zapaženo prošla je politička priča s aktualnog rukometnog Svjetskog prvenstva u Njemačkoj i Danskoj. Nastupila je reprezentacija sastavljena od igrača Sjeverne i Južne Koreje i u konkurenciji Francuske, Njemačke, Brazila, Rusije i Srbije izgubila sve utakmice. Ipak ujedinjeni višedesetljetni neprijatelji su zabilježili i pobjedu! U borbi od 21. do 24. mjesta svladali su Japan sa 27:25. Ali zanimljivije od te pobjede je činjenica da je Svjetska rukometna federacija dopustila nastup državi koja ne postoji.
Sport iznad sporta
Ipak, pozitivna je ovo vijest jer sport ne smije sam sebi biti svrha. Njegova uloga i dužnost, kao nečega što je u porama čovječanstva, jest da čini svijet boljim.
I zato je dobro i što je napravljen izuzetak i što je dozvoljeno da za Koreju nastupi 20 igrača, dok je svima ostalima dopušteno tek 16 igrača u rosteru. Južnoj Koreji pridodana su četiri igrača sa sjevera i dobili smo jedinstvenu reprezentaciju Korejskog poluotoka.
Nije ovo prvi put da su se Koreje sportski ujedinile. Na Zimskim olimpijskim igrama nastupila je ženska hokejaška reprezentacija.
A nije ovo ni prvi put da geopolitičke razmirice i mirenja ulaze u sportsku sferu. Tako se pri izvlačenju kvalifikacijskih skupina za Europsko nogometno prvenstvo 2020. U istoj skupini nisu mogli naći Armenija i Azerbajdžan, Gibraltar i Španjolska, Kosovo i BiH, Kosovo i Srbija te Ukrajina i Rusija.
Nomen est omen: Katarski plaćenici
Hajdemo opet na rukomet. Osim činjenice da na Svjetskom prvenstvu nastupaju reprezentacije zemalja koje ne postoje, postoji stvarni problem kojem svjetski rukometni oci nisu dorasli.
Kodno ime mu je Katar. Godina srama je 2015. Domaćin Svjetskog rukometnog prvenstva je zemlja Arapskog poluotoka s 2,6 milijuna stanovnika kojoj je rukomet do koju godinu prije bio misaona imenica. Te su pak godine postali svjetski viceprvaci. U sportu za koji većina stanovnika Katara vjerojatno ni ne zna koliko igrača sudjeluje u igri. Ali novac može sve (pitajte uostalom i FIFA-u o „fenomenu” Katara)!
Tako su se jedan dan kao državljani Katara probudili Crnogorci Žarko Marković, Jovo Damjanović i Goran Stojanović, Bosanci Danijel Šarić i Eldar Memišević, Kubanac Rafael Capote, Francuz Bertrand Roine, Španjolac Borja Vidal te poneki, Egipćanin, Tunižnin, Sirijac i Iranac.
Budućnost. Reprezentacije korporacija?
Ali nije ovo samo rukometna priča. Negdje goru, a negdje bolju verziju kupovanja pripadnosti nacionalnom dresu vidimo u košarci, futsalu, plivanju, nogometu… Štoviše, koračamo prema nestanku nacionalnih reprezentacija. Budućnost vjerojatno donosi ogled reprezentacije najpoznatijeg gaziranog bezalkoholnog pića i reprezentacije najrazvikanijeg brenda britvica za brijanje.
Sport vode ljudi. Ljudi su kvarljivi. Kvari ih novac. Za novac su neki (sve više ih je) spremni učiniti sve. Pa i uništiti sport.
F.M.
