Preokret na Wembleyju i Buffon još sanja naslov Lige prvaka

Buffon / Commons Wikimedia

U studentskim danima češće mi je, kao i većini normalnih, u rukama bio joystick nego skripte, a u glavi umjesto ispita, partije na Play stationu. Scenarij se znao; ja – Bayern, moj cimer – Juventus, mjesto radnje – Liga prvaka. I udri! Iz rivalstva nakon tko zna koliko odigranih utakmica (gotovo u pravilu na nož) rodila mi se doza netrpeljivosti prema Staroj dami, ali srećom samo u virtualnom svijetu. U realnom, Juventus mi je u očima (pazi sad oksimorona) počeo rasti kada je pao na najniže grane. Da, 2006., Calciopoli, Serie B i malo dobrih ljudi. U klubu su ostali Gianluigi Buffon, David Trezeguet, Pavel Nedved i Alessandro Del Piero. Kostur za novu eru Stare dame.

Ok, nikad ga ne bih naveo u svojih top 5 klubova, ali čovjek tim tipovima iz Torina mora odati priznanje jer ta ekipa je jedna od rijetkih koja gradi nogomet.

Talijani su uvijek imali oko za detalje

Dokazao je Juventus da nogomet razumije u dušu i sinoć na Wembleyju. I srećom, na drugoj strani bila je ista takva ekipa. Brižno slagana i razvijana momčad kojom ravna već četiri godine Mauricio Pochetino. Tottenham je odigrao atraktivno, moderno prvo poluvrijeme s dobrim blokom i mnoštvom okomitih lopti, a posebno se dopao 25-ogodišnji Heung-Min Son koji je proboje po lijevoj strani nizao i nizao i nizao… a onda i zabio.

S 2:2 iz prve utakmice i ovim 1:0 vodstvom Englezi su imali ulaznicu za četvrtfinale Lige prvaka. Neki drugi trener na klupi talijanskog prvaka bi u tom trenutku udijelio koji savjet kuda poslati loptu i dreknuo da se probude. Ne i Massimilliano Allegri. Njemu je to bio znak da utakmicu uzme u svoje ruke – jer je trener. Ipak je čovjek četiri godine bio u gradu mode pa je i razvio oko za detalje. Nakon sat vremena igre izlaze Matuidi i Benatia, a ulaze Asamoah i Lichsteiner. Dobio je Juventus novu snagu na bokovima, time odmah dao više zraka svom veznom redu. Nagrada je stigla promptno, a glavnu rolu imao je Gonzalo Higuain. Prvo u 64. pogađa za izjednačenje, a onda i asistira Dybali za potpuni preokret u 67. minuti. Tottenham se nije predavao, do samog kraja je bilo napeto, pokušale su zabiti sve prve violine; Demebele, Son, Eriksen, a Kane je u 89. za nekoliko centimetara promašio produžetke, pogodivši vratnicu. Ostalo je 2:1 za Talijane.

Iako neće vidjeti četvrtfinale, Tottenham itekako može biti ponosan na učinjeno jer odigrati ovako kvalitetnih 180 minuta protiv možda i najkonstantnije momčadi svijeta u ovom trenutku je dokaz da se dobro radi u momčadi koja ima pregršt talenta.

Juventus ide dalje, Buffonova nada da digne kantu još živi. Allegri može šetati s osmijehom na licu. Vraćaju mu se oporavljeni Mandžukić, Cuadrado i Bernardeschi.  Nitko ne želi igrati protiv Stare dame u četvrtfinalu.

Pepeov stroj na hlađenju uoči velikih utakmica

Manchester City je sinoć rutinski odradio domaću utakmicu protiv Basela. Nakon što su iz Švicarske donijeli 4:0, u međuvremenu su se mirno posvetili utakmicama u engleskom prvenstvu i mirno čekali odigravanje uzvrata. Pep Guardiola je sinoć izmiješao momčad, izgubio 2:1, ali dobio odmorne igrače za završnicu sezone i lov na domaću i kontinentalnu krunu.

City je poveo u 8. minuti. Gotovo sav posao obavili su Leroy Sane i Bernardo Silva, a loptu u nebranjenu mrežu šalje Gabriel Jesus. Švicarci se nisu predali, došli su se nadigravati pa nakon odbijanca u 17. minuti za izjednačenje pogađa Mohamed Elyounoussi. Užitak pobjede gostima donosi Michael Lang u 71. minuti kada snažnim udarcem pogađa mrežu iza Claudija Brava.

Basel se ponovno, već u pravilu, u Europi predstavlja kao ozbiljna ekipa, dok u domaćem prvenstvu ozbiljno kaska za Young Boysima. Manchester City, naravno, ne treba gledati kroz ovu utakmicu. Pep je perfekcionist, ali cum grano salis. Ne voli gubiti, no on uvijek gleda veliku sliku. Cilja na trofeje. U Engleskoj ima 16 bodova prednosti, u Europi je u četvrtfinalu. Možda im je ova godina ta godina?