Čak 120 škola diljem Hrvatske nema svoju dvoranu! To znači da deseci tisuća hrvatskih učenika nemaju temeljni uvjet za pravilan fizički razvoj u najvažnijim životnim godinama za to!
Potonuće košarkaša je velik pokazatelj onog što nas možebitno čeka generalno u sportskoj budućnosti Lijepe naše. U ovoj priči se nije dogodilo ono nogometno, da je nepostojanje uvjeta stvorilo rezultat iz srca. Ne. Košarci se dogodila logika, izostanak ulaganja u trajanju od više desetljeća donio je rezultate – loše rezultate.
A loši rezultati pretočit će se i na brojne druge sportove. Čitav sustav američkog sporta počiva na školskom sportu. To podrazumijeva postojanje infrastrukture koja će biti dom razvoju mladih i to ne samo u građenju sportskog duha, već u stvaranju osjećaja zajedništva, identiteta i pripadnosti. Uloga sporta je okupljanje zajednice oko košarke, nogometa, rukometa, hokeja ili nečega petog što jača i definira taj kolektiv.
Kod nas se taj pojam rastače paralelno s propadanjem infrastrukture nastale prije više desetljeća.
U Hrvatskoj ne samo da ne postoji razvijen sportski sustav pod školskim okriljem već ne postoji ni prostor gdje bi se sustavu dalo da se razvija. Čak 120 škola diljem Hrvatske nema svoju dvoranu! To znači da deseci tisuća hrvatskih učenika nemaju temeljni uvjet za pravilan fizički razvoj u najvažnijim životnim godinama za to!
Poražavajuće za zemlju koja se voli hvaliti da izbacuje vrhunske sportaše. Ali već sam pisao kako mnoštvo njih upravo odrasta i uspijeva motivirano takvim uvjetima.
Ipak, njihov broj će se drastično smanjivati jer se Hrvatska već godinama nalazi u europskom vrhu po broju pretile djece. Čak 35 % osmogodišnjaka u zemlji ima prekomjernu tjelesnu masu, a samo jedan i pol posto djece se vikendom igra na otvorenom!
Gdje se među pretilima kriju novi prvaci? Možda ćemo i njih morati početi uvoziti, kao i ostatak radne snage.
F. M.