Sada su sve oči uprte prema Engleskoj. I Madridu, koji će 1. lipnja, barem na jedan dan, biti prijestolnica novog Britanskog Carstva. Pa postojalo ono makar samo toga 1. lipnja.
Da. Finale nogometne Lige prvaka – dva engleska kluba. Čitava Europa gledat će otočki nogomet. Ma čitav svijet će ih gledati. Reprezentacija im nikako ne može do trofeja, ali su zato u klupskom nogometu skinuli Španjolce (putem posrednika) s trona.
Ali nije to samo finale Lige prvaka. Čitavu sezonu su oči svih nogometnih zaljubljenika uperene najviše prema Otoku. Otkad je Messi u Španjolskoj ostao bez C. Ronalda, nestalo je draži. U Italiji Juventus praši, Francusku ne treba ni spominjati, a Njemačka je vrlo kratko davala malo draži.
Ali Englezi, nečim nas od početka drže na rubu naslonjača. I nije to samo borba u bod za naslov prvaka. Pa bio sam napet gledajući dvoboj Cardiffa i Crystal Pallacea, a kako ne bih ludio na „velike“ utakmice.
Eto do čega su nas doveli. Pratimo njihovu ligu u jednom dahu iz kola u kolo. I divimo se. I čudimo.
A oni guštaju.
Čitav svijet gleda Premiership.
Zašto volimo Premiership?
Na vrhuncu moći je Britansko Carstvo uživalo u izreci da je to carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi. Vladali su četvrtinom planeta i svoj pečat itekako utisnuli. I ponosni su na to. Gordi tradicionalisti. Taj osjećaj dominacije zadržali su i danas. I možda ih ne voliš, možda ti je odiozna upravo ta njihova nadmenost. Ali upravo ih to drži visoko. I upravo zato svi gledamo njihovu ligu.
Zašto?
Zato jer se ta nadmenost i ponos manifestiraju i na mikrorazini. Zato ta samodostatnost ne dopušta prosječnom stanovniku Boltona da navija za pola sata udaljeni Manchester United ili City. Ne da mu ne dopušta. Njegov genetski kod ne sadrži opciju izdaje svoje ulice, kluba i kvarta. Jer je to dio njega, dio identiteta, istog identiteta koji u svom drugom dijelu „pamti“ vladavinu nad četvrtinom Zemlje.
Iznimki, naravno, ima. I u jeku migracija će ih biti sve više. Ali to je priča u kojoj možda povijest naplaćuje dugove kolonijalizacije. I to je neka druga priča.
Ovdje je ono bitno da se u nogometu, u trenutku kada je Perez pustio Ronalda na „Čizmu“, dogodio se antipod Brexita.
Sada su sve oči uprte prema Engleskoj. I Madridu, koji će 1. lipnja, barem na jedan dan, biti prijestolnica novog Britanskog Carstva. Pa postojalo ono makar samo toga 1. lipnja.
F. M.
