I nije to baš velika brojka za zemlju kao Kina. Riječ je o otprilike 11 % igrača u ligi. Za usporedbu, 1. HNL broji čak 40 % stranih igrača!!!
Kinesku epizodu završili su, pronašavši nove klubove u Europi i Demba Ba (Göztepe), John Obi Mikel (Middlesbrough) i Jose Antonio Reyes (Extremadura). Ali neće zbog tog rastanka plakati ni jedni ni drugi; igrači su malo napunili džepove i vratili se ozbiljnijem nogometu, a u Kinu će nova lica. Iz Bayerna je tako nedavno prema kineskoj Superligi otišao Sandro Wagner. Nekoliko dana prije to je učinio i Tottenhamov veznjak Mousa Dembele. A tamo će ih dočekati više od 50 stranih igrača u elitnoj ligi.
I nije to baš velika brojka za zemlju kao Kina. Riječ je o otprilike 11 % igrača u ligi. Za usporedbu, 1. HNL broji čak 40 % stranih igrača!!!
Rekao bi zlobnik da je Hrvatska obećana zemlja za nogometaše, ne Kina, ali ta optička varka pripada nekom drugom tekstu. Ovdje je riječ o Kini i klasičnom fenomenu podizanja atraktivnosti lige onima najbliže oltaru – protivničkom golu.
Njegovo veličanstvo Maks. Ili netko drugi
Sjetilo me to na jedan razgovor vođen na tribinama jednog neimenovanog naselja u zaleđu jednog našeg neimenovanog grada. Namjerno ne navodim lokalitet jer je priča tipična za svaku lokaciju u krugu od nekoliko stotina kilometara.
Igra se ljetni malonogometni turnir. Nas troje, četvero iz momčadi vrijeme do utakmice kratimo na tribinama; manje gledajući nezanimljivi dvoboj veterana stokilaša i tinejdžerskih osica na terenu, a više prateći drugi listić u danu i razgovor koji naš Toni vodi sa Zanom, mršavim dečkom iz momčadi koja igra u drugoj skupini:Gledao sam vas jučer, dobri ste. Mogli bi vi doći i do polufinala, kaže Zane gledajući kako lopta umjesto u mrežu leti preko šest metara visoke ograde.A ne znam, vidjet ćemo. Ovi danas su gadni. Stanu nazad i trče na kontre, uzvrati mu zabrinuto Toni i doda znatiželjno: A nisam vas još gledao, kako vi igrate?Zane mu ponosno, ni ne sluteći da otkriva svu filozofiju mnogobrojnih momčadi, odgovori: Mi damo loptu Maksu i… trč` u zagrljaj!
Eto, to je, pogledavši roster elitnih kineskih klubova, maksima mnogima od njih. Gotovo svi skupo plaćeni stranci igraju u ofenzivnom dijelu momčadi. Rijetki su u zadnjem redu, a stranih vratara uopće nema.
Spektakl i senzacija se događa gore, na njihovoj polovici i tamo nam trebaju zvijezde. Pogoci dižu publiku na noge.
Zato obrane i jesu nakrcane Kinezima, a njih napadaju neusporedivo talentiraniji stranci i Kinezima na tribinama daruju radost mnoštva pogodaka.
Nova Copacabana: Hulk, Pato, Oscar…
Suprotno, dakle, uvriježenom, u kineskom nogometu nema previše stranaca. A dominiraju Brazilci: Paulinho, Talisca, Alan, Oscar, Hulk, Renato Augusto, Ramires, Alex Teixeira, Alexandre Pato, Alan Kardec… Ima tu i Argentinaca (Nico Gaitan, Javier Mascherano, Ezequiel Lavezzi), Srba (Duško Tošić), Belgijaca (Yannick Carasco, Mousa Dembele), Talijana (Graziano Pelle), Nijemaca (Sandro Wagner), Portugalaca (Ricardo Vaz Te). Kolumbijaca (Fredy Guarin), Paragvajaca (Oscar Romero), Bjelokoščana (Jean Evrard Kouassi), Danaca, Izraelaca, Uzbekistanaca i drugih.
Ipak, najzanimljivije od svega je da je prošle sezone, pored silnih stranaca, najbolji strijelac lige (27 pogodaka) bio Kinez – Wu Lei. Za nagradu je prije nekoliko dana postao novi član španjolskog Espanyola. Drugi najbolji strijelac lige bio je Nigerijac Odion Ighalo (21 pogodak). To nije puno pomoglo njegovom Changchung Yataiju koji je ispao iz lige.
F. M.
