Mario Mandžukić u svibnju puni 32, a Luka Modrić u rujnu 33 godine. Ivan Rakitić je nedavno proslavio 30. rođendan. To je naša ekipa koja je, zbog klubova za koje igraju, uglavnom u završnoj fazi Lige prvaka. Ne zvuče prestrašno te godine, ali dođe čovjeku da se zapita tko će nakon njih predstavljati Hrvatsku u proljetnim mjesecima u elitnom natjecanju.
U puno egzaktnijim ljudskim radnjama nemoguće je uspješno prognozirati, a pogotovo u najvažnijoj sporednoj ljudskoj radnji na svijetu. Ipak, trebala bi lopta zaista biti uvrnuta da netko od pet preostalih Hrvata ne istrči 26. svibnja na Olimpijski stadion u Kijevu. Mada ne vjerujem da itko od njih već sada mašta o istočnoeuropskoj prijestolnici.
Mandžukić i Modrić igraju posljednje vrhunce
Od svih naših nekako najopušteniji može biti Ivan Rakitić jer je njegova Barcelona nepobitni favorit u dvobojima protiv Rome. Dejan Lovren se sigurno već sada znoji jer će, zaigra li, nasuprot njega biti Guardiolin Manchester City, ali nekako će Hrvatima najzanimljivije biti tamo gdje će udariti Hrvat na Hrvata; Juventus – Real Madrid. I trebat će zamrznuti taj trenutak i uživati u njemu jer opravdana je bojazan da takve okršaje u samim završnicama Lige prvaka nećemo još dugo gledati.
Mario Mandžukić u svibnju puni 32, a Luka Modrić u rujnu 33 godine. Ivan Rakitić je nedavno proslavio 30. rođendan. To je naša ekipa koja je, zbog klubova za koje igraju, uglavnom u završnoj fazi Lige prvaka. Ne zvuče prestrašno te godine, ali dođe čovjeku da se zapita tko će nakon njih predstavljati Hrvatsku u proljetnim mjesecima u elitnom natjecanju.
Nitko od naših mlađih nema važnu ulogu u moćnom klubu pa bi se već kroz sezonu, dvije moglo dogoditi da pravilo postane iznimka i da neko vrijeme ne gledamo hrvatske okršaje od ožujka do svibnja u Ligi prvaka. Luka Modrić je u 27. godini potpisao za Real, Ivan Rakitić u Barcelonu i Mario Mandžukić u Bayern stigli su s 26 godina, svi kupljeni da bi igrali važnu ulogu.
A nakon njih – praznina.
U redu, od mlađih igrača u top-klubu je Mateo Kovačić, još mu nisu ni 24 godine i mogao bi postati nositelj Realove igre ili nekog drugog vrhunskog kluba. Mogao bi, trebao bi. I tko bi mu se mogao suprotstaviti? Digne li Klopp Liverpool u sam europski vrh, mogao bi to biti Lovren, ali upitno je i hoće li zadržati mjesto u prvih 11. Možda Marko Pjaca čija karijera obećava, samo da prekine s ozljedama i počne s igrama? Trener Juventusa Massimilliano Allegri je, piše Tuttosport, već naložio da se 22-godišnjeg krilnog napadača na ljeto vrati posudbe u Schalkeu.
I to je to od jakih klubova.
Neki novi klinci u kockastom dresu
Druga priča je drugi razred europskih momčadi. Tu ima još imena koja bi, uz malo sreće i puno kontinuiteta, mogla ostvariti prijelaz u neki od jačih klubova te istovremeno biti i golemi potencijal za reprezentaciju. Već se zdvaja nad sudbom izabrana vrste kad se Modrić oprosti, ali zaboravlja se da u Benfici stasa genijalni veznjak Filip Krovinović, a na drugoj strani Europe, u moskovskom Spartaku lijepo priču veze Mario Pašalić. 
Mario Pašalić reprezentaciju već čeka u Moskvi / Wikipedia
Njihovi klubovi igrali su ove godine Ligu prvaka, mada je Paša imao epizodnu ulogu, a Krovinović nije bio niti prijavljen za ovo natjecanje. Velika šteta za njegov napredak je i siječanjska ozljeda koljena zbog koje ga nema u igri do kraja sezine. Proljeće, ali u Europskoj ligi, osigurao je Napoli u kojem je još jedan naš plemeniti mladi veznjak Marko Rog – još jedan potencijal za veliki klub i veliku karijeru. Nešto stariji je Šime Vrsaljko koji s 26 godina nikako da trajno zaposjedne taj desni bok u Atletico Madridu, a svaki prijelazni rok mediji ga vraćaju u Italiju pa je dojam da je stalno u raskoraku između Pirineja i Apenina. A kad vas već vozim Europom uzduž i poprijeko, red je da odemo i put sjevera jer gore je, čini se, i rješenje za zadnju liniju u reprezentaciji. U dresu Celtica je Ligu prvaka igrao 23-ogodišnji Jozo Šimunović kojeg se ovu zimu dovodilo u vezu s engleskim i talijanskim prvoligašima. Posljednje što se o njemu čulo je crveni karton u Old Firmu i odbijanje nastupa za BiH reprezentaciju par mjeseci nakon što je poželio igrati za zemlju svojih roditelja. Sad bi ipak, čini se, pod hrvatski stijeg.
Kad gore spomenutima dodamo Tina Jedvaja, Nikolu Vlašića, Antu Rebića, Andreja Kramarića i niz dragulja u HNL-u, koje tek čeka inozemni transfer, ne izgleda uopće loše budućnost naše reprezentacije. A nedvojbeno će neki od njih zaigrati i za najbolje europske klubove pa ćemo nakon Modrića, Mandžukića, Rakitića i Lovrena i dalje gledati naše u najatraktivnijim utakmicama Lige prvaka. Samo treba – ono što rijetko koji veliki klub danas ima – vrijeme.
