Hrvatska u borbi za medalju

Hrvatska nogometna reprezentacija stigla je na korak do povijesnog uspjeha. Mnogi se pitaju možemo li ponoviti uspjeh iz već davne 1998. Vatrenima je trebalo punih 20 godina za novo polufinale Svjetskog prvenstva. Riječ je o generaciji koja je, baš kao i ona iz Francuske, na vrhuncu i koja lovi “posljednji vlak” za veliki rezultat. Ono što veseli mnoge nogometne stručnjake jest činjenica da je Dalićeva družina pokazala veliki karakter.

Hrvatska ima karakter

To se prije svega moglo vidjeti u utakmici protiv Islanda, a pogotovo protiv Danaca kada su se mnogi navijači na trenutak prisjetili Turske 2008. onda kada je Luka Modrić promašio kazneni udarac pred kraj drugog produžetka. Bez obzira na sve nedaće, ozljede, umor i teško situaciju na terenu, Hrvatska je uspjela ponajprije zahvaljujući heroju Subašiću doći do četvrtfinala. Sličnome smo svjedočili i u subotu kada smo se probudili tek nakon primljenog gola, da bi poveli u produžetku i na kraju ponovno završili na “lutriji penala”. Subašić je “bez pola noge” uspio još jednom postati nacionalni heroj, a Vatreni su stigli u borbu za medalje. Ne može se doći u Rusiju bez da se posjeti Moskva.

Polufinala

Polufinale sutra otvaraju Francuska i Belgija. Obje momčadi su prepune individualnom kvalitetom, Francuzi su možda i pojedinačno najkompletnija momčad na svijetu gdje bi izbornik mogao sastaviti opasnu momčad od igrača koje nije uopće pozvao na Svjetsko prvenstvo. Francuzi nisu pretjerano oduševili ljepotom, ali redovito upisuju pobjede i redovito, za sada, prolaze preko svih prepreka. S druge pak strane stoji Belgija koja, slično kao i Hrvatska, ima veliku nadarenu generaciju koja je predodređena za povijesni rezultat. Lukaku, Hazard i društvo je pokazalo klasu, posebice protiv Japana, a ako ste u stanju pobijediti Brazilce, tada vas se po automatizmu “stavlja” u svjetski nogometni vrh.

Bahati Englezi

Naši protivnici su u Rusiji stigli s podsmjehom i izrugivanjem od strane vlastite nacije i poznatih medija, koji su izrazito poznati po nerealnosti i subjektivizmu. Englezi su bez većih očekivanja dogurali do polufinala, a to nije uspjelo ni nekim većim generacijama u eri Beckhama, Scholesa i Owena, a kasnije Lamparda, Gerrarda i Rooneyja.

Izbornik Southgate je mudro posložio ekipu. Englezi nikada nisu djelovali složnije, možda još od 1966. kada su osvojili svoj jedini naslov. Skup modernih brzih i jakih nogometaša koji su “isključili ega” doveo je Engleze na korak do medalje. Fizički iznimno jaki i pripremljeni, Englezi su izuzetno opasan protivnik. Brza i tehnički potkovana krila s opasnim Harryjem Kaneom, najboljim strijelcem SP-a, u vrhu napada su glavna napadačka oružja.

Realno govoreći, od sva tri polufinalista Englezi su protivnik po mjeri i dojma smo da nam u ovom trenutku više odgovaraju nego Belgijci ili Francuzi. Otočanima dugujemo svakako za teške poraze zbog kojih smo propustili “Afrički Mundijal” 2010. godine.