Kada zagrme najvatreniji navijači s južne tribine stadiona i špricnu šećer u vene svojim ljubimcima na terenu, tko može tada reći da to nije taj osjećaj zbog kojeg se igra nogomet? To možda nije racionalno, ali tko je ikad rekao da je ljubav racionalna?
Jedan od razloga zašto je nogomet toliko popularan je istost sa životom. Iskristalizirala su se dva puta; marljivo i strpljivo gradi (pa značilo to i osrednjost) i budi ponosan na plodove svoga truda ili se bogato udaj (u ovom slučaju je istoznačnica i: rodi se sa zlatnom žlicom u ustima itd.) i živi na visokoj nozi.
Ali istost se očituje i u sezonskim/životnim padovima i usponima. Mali je milijun prvaka s dna kace, nekoć velikih čije ime danas sa strahopoštovanjem izgovaraju samo njihovi navijači, a ostali ih u šampionskom kontekstu spominju tek kao dio statistike.
Privatna lova na dnu…
Priča kluba iz Kneževine je baš takva. Oksimoron je da upravo klub iz superbogataškog djelića Mediterana zorno prikazuje životne amplitude običnog čovjeka. Nebrojne su se puta u svojoj 94-godišnjoj povijesti penjali i padali; gurali prosječnost Ligue 1, tavorili na njezinom dnu, a znali su se naći i na dnu 2. lige. Ipak, burna povijest pronosila ih je i svjetskim vrhuncima pa u vitrinama imaju osam domaćih naslova prvaka, niz domaćih kupova, a ponosni su sudionici polufinala i finala Lige prvaka te Europske lige.
Preklani su bili prvaci, lani odmah iza pariških petrodolara, a ove godine su u 16 kola skupili 13 bodova – dovoljno za predzadnje mjesto u ligi. Gdje je puklo? Osim što se osula trofejna momčad s Kylianom Mbappeom, Bernardom Silvom, Benjaminom Mendyjem i Tiemoueom Bakayokom? Ima li možda priča veze s istragom za korupciju vlasnika kluba, ruskog milijardera Dmitrija Ribolovljeva? Pa naravno da ima. Ali zanimljivo je da se ti padovi i usponi uvijek događaju baš Monacu. Jer da nije Ribolovljev netko bi drugi navijačima crveno-bijelih priuštio infarkte ispisane kroz oscilacije. Srećom pa nema puno navijačkog puka na tribinama, prosječno niti devet tisuća (ali nemojte smetnuti s uma da Monako ima niti 39 tisuća stanovnika).
Navijački projekt na vrhu
Takav Monaco, s jednim mršavim bodom iz pet utakmica, dočekao je sinoć (i izgubio, što i nije bitno za čitavu priču) u Ligi prvaka Borussiju Dortmund. Borussiju koja trenutačno živi na onoj drugoj, pozitivnoj strani životne krivulje. U Bundesligi samo nižu pobjede, u 14 kola 36 bodova, a u retrovizoru je B. Monchengladbach na -7 i Bayern na -9.
Imao je i klub iz Dortmunda padova. Dovoljno je samo spomenuti 2003. kada mu je rival Bayern posudio 2 milijuna eura kako bi se crno-žuti spasili od bankrota. Danas je Borussia klub kojim zdravo vladaju navijači, oni biraju upravu iako drže zanemariv dio klupskih dionica.
Klub koji je doživljavao padove danas leti visoko. Kada zagrme najvatreniji navijači s južne tribine stadiona i špricnu šećer u vene svojim ljubimcima na terenu, tko može tada reći da to nije taj osjećaj zbog kojeg se igra nogomet? To možda nije racionalno, ali tko je ikad rekao da je ljubav racionalna?
Iako znaju da će doći i godine za zaborav, oni su tu – uvijek vjerni svojoj boji!
