Život starih Egipćana

Egipat
Foto: Pexels

Stari Egipat vječito je vrelo fascinacije. Od misterioznih piramida čija funkcija ni danas nije razjašnjena, preko fascinantne mitologije, religijske prakse, običaja i umjetnosti, teško je razlučiti koji je aspekt ove civilizacije zanimljiviji. Ovaj članak približava dio slike svakodnevnog života i društva. Što su jeli, kako su se zabavljali, kakva je bila egipatska obitelj, slijedi u nastavku.

Festivali

Egipat je bio civilizacija religije. Kao takav nije se razlikovao od drugih naroda Starog istoka. Bogovi su odlučivali o ljudskoj sudbini za i nakon zemaljskog života, o njihovim je voljama ovisila žetva, a i sami faraoni štovani su kao takvi. Egipćani su stoga voljeli odavati počast bogovima te na brojne simbolične načine izražavati i slaviti svoju religiju kroz festivale, proslave i ceremonije.

Izračunato je da su ponegdje mogli imati i do 75 festivala godišnje, iako su oni bili raznih razmjera i prirode, te namijenjeni široj ili uskoj populaciji. Slavile su se žetve, rijeka Nil, bogovi, faraoni, mjesec, a privatne zabave bogatijih slojeva bile su nerijetka pojava. Slavio se prvi dan mladog mjeseca, a prilike za slavlje imali su sedmi i dvadesetreći dan svakoga mjeseca. Neki od poznatijih događaja bili su: Himna Uzlazećih, Festival ulaska u hram,  festival Opet te Heb-sed.

Himna Uzlazećih bila je ceremonija koju su dvorani i svećenici ponavljali svako jutro. Njome se pjevalo u čast božica Wadjet i Nekhebet, zaštitnica Egipta, čime se ujedno pokazivalo poštovanje prema faraonu.

Za vrijeme kulta boga Ra, boga sunca, popularan je bio festival Ulaska u hram ili festival Svjedočenja ulaska u kuću Boga. Svećenici su prilikom procesije pjevali himne njemu u čast, a prikazivali su se i ostali važni bogovi. Boga Ra ovom je prilikom dočekivao bog Ptah- Tatenen. Festival je zadržao višestoljetnu popularnost, a cvjetao je u gradovima s jakim Ra kultom, poglavito u Heliopolisu gdje je Ra bio zaštitnik.

Poznat je bio festival Opet održavan u Tebi pri kojemu bi gozba trajala gotovo mjesec dana. Populariziran je za vrijeme vladavine Ramzesida, a glavni bog kao predmet štovanja bio je Amon. Manifestacija je bila otvorena svim Egipćanima, pa se na jug putovalo iz svih krajeva Egipta. Kao i u mnogim drugim festivalima, plesači, glazbenici, pjevači i performeni bili bi zaduženi za zabavu, a procesija je podrazumijevala nošenje kipova bogova kroz ulice.

Heb- sed bila je proslava tridesete godišnjice faraonova vladanja. Prolaskom vremena, broj potrebnih godišnjica za slavlje se smanjivao, pa bi poneki faraoni poput Ramzesa II. proslavili tri do četiri Hed sed-a za svog vladanja. Trajao bi pet dana, a faraoni su se nanovo krunili i izvodili rituale. Koliko je Heb- sed bio značajan, svjedoči podatak da su se za taj događaj ponekad gradile piramide.

Prehrana egipatskog stanovništva

Obilje Egipta izazivalo je zavist drugih naroda, a plodne žetve Nila priskrible su mu nadimak „svjetske košare kruha“. Nil je obilovao ribom, sadržavajući pedesetak vrsta, pa je ona bila jedna od glavnih stavki egipatskog hranjenja. Jeli su guske, patke, golubove, povrće i voće, a važno im je bilo maslinovo i sezamovo ulje. Na festivalima i javnim piknicima moglo je biti posluženo i do trideset vrsta kruha. Za razliku od većine civilizacija i društava kroz povijest, u Egiptu su se kvalitetno i raznovrsno mogli hraniti i siromašni.

Egipćani su uglavnom kuhali vani kako bi izbjegli prodor mirisa hrane te rizik požara u kući. Nije bilo neobično kuhati na krovu svoje kuće. Najdraže piće bilo im je pivo, a njegova proizvodnja bila je ženski posao s obzirom da se smatralo da je to jednako pravljenju i pečenju kruha. Pivo je bilo toliko zastupljeno da su ga pila i djeca.

Česte su bile gozbe govedine, a od mesa najviše se jelo ovčje i kozje. Svinjsko meso smatralo se nečistim i većinu egipatske povijesti bilo je zabranjeno za jesti. Svinja je bila životinja Seta, boga kaosa i zla, te odavdje potječe averzija prema njoj. Svinje su se ritualno žrtvovale mjesecu nakon čega bi svećenici ipak jeli njeno meso. Iz istog razloga, odnosno, zbog poistovjećivanja sa Setom, nije korištena morska sol.

Obitelj

Egipćani su bili narod koji je iznad svega vrednovao obitelj. Njihovo društvo počivalo je na ljubavi odraslih prema vlastitoj djeci, te na poštovanju mladih prema starijima.

Djeca su imala puno vremena za igru, ali već su se s pet godina počinjala obučavati raznim zanatima i poslovima. S dvanest godina djevojčice bi stupale u brak, dok su muška djeca to mogla rastegnuti i do dvadesete. Ugovoreni brakovi bili su pristutni, ali bilo je sasvim normalno slobodno birati partnera. Nakon smrti roditelja, sinovi bi nasljeđivali zemlju, a kćeri bi u posjed dobile dijelove kućanstva poput namještaja i nakita. Žene su u načelu bile jednake muškarcima, pa iako su se skrbile o kućanstvu imale su pravo na vlastiti posao ili karijeru te su mogle zatražiti razvod. Brakovi nisu bili registrirani, a nisu ni zabiljžene zabave u povod vjenčanju što je začuđujuće s obzirom na gore spomenute festivale i gozbe. Muškarcu je bilo dopušteno, štoviše, bilo je društveno poželjno imati jednu ljubavnicu, međutim, jedino ako si ju može priuštiti budući da je bio obavezan brinuti o njoj i njezinoj djeci. S druge strane, preljub je bio legitiman razlog za razvod. Osim njega, nepremostive razlike između supružnika bile su i tada sasvim normalan povod svrgavanju braka koji je imao reputaciju svete institucije.

Što se tiče očekivanog vijeka života, seljaci i radnici umirali su u ranim tridesetima, dok su pripadnici viših slojeva imali očekivan vijek života poput današnjeg. Žene su umirale nešto ranije u odnosu na muškarce s obzirom na velik broj djece i trudnoća u životu. Smrtnost djece pri porodu i u ranim godinama bila je visoka.

Slobodno vrijeme

Radni ciklus sastojao se od deset uzastopnih radnih te dva slobodna dana koja su se nastojala maksimalno iskoristiti.

Rekreacija i zabava podrazumijevale su aktivnosti poput izleta čamcima te takmičenje u vožnji, plivanje, pecanje, lov na krokodile, vodenkonje, ptice vodarice.

Egipat, Senet
Foto: Senet, Wikipedia

Bogatije stanovništvo koje si je moglo priuštiti konje i kočije zabavljalo se lovom na kopnene životinje poput hijena, gazela i lisica. Siromašniji muškarci zabavljali su se hrvanjem i borbom s drvenim mačevima. Trening dizanjem utega odrađivao se pomoću vreća pijeska. Egipćani su također voljeli društvene igre. Najraširenija bila je igra strategije Senet koja se smatra najstarijom igrom na ploči.

Kao i danas, prijatelji su se voljeli naći i popiti nekoliko piva, uživalo se u glazbi, poglavito instrumentima harfe, lutnje, lire i flaute. Uživali su također u križaljkama, zagonetkama, pričanju priča, legendi, citiranju poezije. Neke od poznatih egipatskih priča bile su priča o elokventnom seljaku te pripovijetka o dva brata. U pripovijetci o dva brata, dva se boga posvađaju kad žena jednoga pokuša zavesti drugog brata, dok je elokventni seljak priča o pravdi koju je seljak izvojevao nakon što su mu ukradeni majmuni te je pretučen, pa je svojom elokvencijom i apeliranjem na moralne vrijednosti pobjedio na sudu te dobio zemlju svoga napadača.

Egipatsko društvo bilo je dakle, društvo koje je djecu doživljalo kao blagoslov, a obitelj kao važnu jedinicu zajednice. Voljeli su se zabavljati i ostavili su bogato nasljeđe u svim poljima. Međutim, život u ono doba ne treba idealizirati jer unatoč mnogim prednostima koje je biti Egipćanin donosilo, život nije bio lagan ako ste bili običan radnik, vojnik ili rob. Bolesti su bile okrutne i česte, a djeca ispod četiri godine redovito bi umirala uslijed nemogućnosti borbe s bakterijama u hrani. Unatoč tome, veličina i nezaboravnost ove civilizacije sve je samo neopravdana.

Literatura :

1. Hunt Bancroft, Norman. Living in Ancient Egypt. Chelsea House Pub. 2008.

2. Bunson R., Margaret. Encyclopedia of Ancient Egypt. Facts on File, inc. Revised edition. 2002.

3. Boothe, Charlotte. Ancient Egyptians for Dummies. John Wiley & Sons, Ltd. 2007.