Prvi materijalni izvori o postojanju odvodnje i kanalizacije potječu iz vremena Rimskog Carstva.
Poznato je kako je prva kanalizacija izgrađena negdje oko 800. godine pr. Kr., a između 800. i 300. godine pr. Kr. postojao je složeni sustav odvodnje koji je bio namijenjen za preusmjeravanje oborina i lokalnih močvara.
U Rimu je 510. godine pr. Kr. dovršen Cloaca Maxima, glavni kanal i kanalizacijski sistem koji je služio za potrebe gotovo cijelog grada. Voda se u Rim i okolna mjesta najčešće dopremala akveduktima (mostovima za prijenos vode) i samo je manji dio kuća imao izravni priključak.
Zanimljivo je da se većina njihovih cijevi, koje su provodile vodu, nalazila pod zemljom kako se ne bi presijecale obradive površine ili naseljena mjesta. Gradnja akvedukata bila je posebna vještina za sebe.
Prva faza gradnje sastojala se od ispitivanja čistoće i pitkosti vode. Ako bi se na promatranom području voda pokazala sigurnom za zdravlje stanovništva, krenulo bi se u gradnju i mjerenje pravca i nagiba akvedukta, uz određivanje dimenzija promjera i dužine kanala kojim voda protječe.
Gradnje akvedukata znale su trajati godinama
Njihovim završetkom voda bi zbog specifičnog nagiba i djelovanja sile teže stigla u velike vodospremnike.
Vodospremnici su vodu usmjeravali u kanale kojima je tekla do raznih kupališta ili fontana. Utvrđeno je kako su također postojali javni nužnici, ali ipak je najveći dio otpada bacan direktno na ulice. Kasnije su, u prvim godinama naše ere, nužnici pravokutnog oblika bili dio javnih kupališta s više sjedišta koja su ponekad bila odvojena pregradom. Otpadna voda protjecala je ispod sjedišta u kanalizaciju ispod grada i zatim u Tiber.
U 3. stoljeću postojalo je 11 velikih akvedukata koji su dopremali velike količine vode. Samo je, primjerice, poznati akvedukt Aqua Marcia dnevno dopremao oko 190 000 kubnih metara vode.
Izvori:
https://www.jw.org/hr/biblioteka/casopisi/g201411/rimski-akvedukti/
Rubeša, Josip: Cloaca Maxima – uzor modernoj kanalizaciji, Hrvatske vode 24(2016)/98, Zagreb, 2016.
