Izvještaji Novog lista
U vrijeme Prvoga svjetskog rata novine su bile jedini medij koji je prenosio vijesti s bojišta, kao i vijesti vezane za civilni život i društvo. Stanovnici su hrvatskih zemalja u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji vijesti s međunarodne scene dobivali od domaćih novina, koje su uglavnom prepisivale vijesti stranih novina. U to vrijeme nije bilo rašireno ratno novinarstvo s terena, tako da se nije moglo pouzdano znati kakva bi iskustva novinari imali s bojišta, bi li uopće većina njih preživjela i vratila se da mogu podijeliti svoja iskustva.
Novi list bio je jedan od dnevnih novina koje su na navedeni način izvještavale o spomenutim događajima. Ovdje su izdvojene vijesti sa smiješnom, neobičnom, paradoksalnom te općenito zanimljivom tematikom. U vremenu kada, barem u Novom listu, među svim ozbiljnim i, u to doba, deprimirajućim vijestima nije bilo oblika teksta za razonodu kao što su strip ili roman u nastavcima, ovakav je oblik novinarstva zasigurno bio originalan i zanimljiv obrat. Kroničarski se stil pisanja uklapao ne samo sam po sebi unutar tih vijesti već i u odnosu na glavne, najčešće ratne vijesti, koje su bile stilski istovjetne. Izrazito je subjektivno u bilo kojem obliku izdvajati, spajati, praviti sinteze i sažetke s obzirom na to da su svi ti događaji vezani samo činjenicom da su se dogodili za vrijeme Drugoga svjetskog rata na bojištima ili u blizini istih. Iz toga se razloga ovdje izlažu svi događaji navedene neobične i zanimljive tematike kronološkim redom. Imajući u vidu obilje događaja, za objavu svih će uz ovaj biti potrebna još dva članka.
1914. godina
17.9. Topovi od 42 cm
Vijest o topovima njemačke vojske koji su rabljeni u borbama protiv Belgijanaca i Francuza. Autor članka kaže da topovi imaju izrazito užasan učinak, da mu se ni jedan oklop poznat čovjeku ne bi mogao oduprijeti. Zanimljivo, navodno su, kako kaže autor, topovske kugle: „velike kao odrastao čovjek“. U paljbi koju je prepričao jedan očevidac, ispaljeno je u tom jednom cijelom danu oko 120 topovskih kugli te je, prema njegovim riječima, to bio: „pravi koncerat“.
Rat će trajati još sedam tjedana
Jedna je starica imala kod sebe točno određenu svotu novca za mostarinu, ali nije htjela platiti jer joj ništa ne bi ostalo. U kratkom, pomalo i ležernom razgovoru, izjavila je s priličnom sigurnošću da će rat trajati još samo sedam tjedana. To je toliko udobrovoljilo čuvara mosta da joj je on sam odlučio namiriti mostarinu. Događaj se zbio na mostu Franje Josipa u Pragu.
24.9. Na sjevernom ratištu
U članku koji stoji na samom početku novina govori se o bitkama austrijske vojske kod Lavova u Galiciji. Borbe su se dakle vodile na galicijsko-ruskoj granici između austrijske i ruske vojske, a zanimljivo je da je izvještaj, za kojega je bio ostavljen stupac i pol, odnosno gotovo polovica stranice, uklonjen. Ne zna se razlog, možda se samo radilo o grešci u tiskanju, ali i da jest samo u tome stvar, i dalje je zanimljivo da je upravo na tom mjestu došlo do propusta.
29.10. Šaljivdžija u vojsci
Jedan je vojnik iz „9. Kumpanije“ austrijske vojske imenom Pušinski bio pravi, takoreći – vojnik Švejk. Toliko je bio naporan u svom načinu zbijanja šala da su ga, čim je počeo rat, ostavili kod kuće odnosno u vojarni. To je za njega bila neviđena sramota te se, kad više nije mogao izdržati, odvezao na bojište na biciklu. Ali ne samo to, nego bi se nakon svake bitke na biciklu i vratio natrag u vojarnu. Čak ga ni ozljeda glave nije sprječavala da krši svoju zabranu dolaska na bojište.
Jednom se javio da odnese vijest o stanju na bojišnici, naravno, na svome biciklu. Dok je vozio preko neprijateljskoga područja, metak mu je skinuo kapu s glave, ali on se nije uplašio, samo je doviknuo svojim suborcima da mu nitko ništa ne može i vedro nastavio dalje. Nadalje iako su mu naglasili da se ne mora vratiti, da je čak bolje da se, s obzirom na veliki pritisak neprijateljske vatre, ni ne vraća, on se svejedno pod jednakom kišom metaka vratio svom vodu.
Drugom je zgodom njegov vod bio ispod jednoga brda sklonivši se van dometa neprijateljske paljbe. U blizini toga brda paslo je stado krava. Pušinskom nije trebalo dugo, bezbrižno se odšuljao do jedne, skinuo svoj šljem, izmuzao malo mlijeka u nju te se vratio natrag na svoj položaj. Nije se ni u jednom trenutku odvajao od svoga bicikla – kad bi svi ostavljali svoje bicikle u rovovima za vrijeme povlačenja, on bi svojega vodio za sobom ne obazirući se na činjenicu da ga to usporava te da bi tako lako mogao poginuti.
17.12. Prijateljstvo u ratu
U jednoj su se bitci između njemačke i ruske vojske kod Varšave našla dva Poljaka, jedan na ruskoj i drugi na njemačkoj strani, pregovarati oko izmjene cigareta i šibica. Ubrzo su i jedan idrugi napustili svoje položaje i prešli obje neprijateljske linije idući ususret da bi obavili izmjenu. Nije im se dalo vraćati odmah na svoj položaj pa su obojica zapalila po jednu čim su obavili izmjenu te započeli razgovor. Slučajno se razgovor okrenuo na temu obiteljske prošlosti te su ustanovili da su obojica sinovi dviju sestara. Majka se ruskoga vojnika udala u ruskoj Poljskoj, a majka je Poljaka na njemačkoj strani ostala u poljskome mjestu Inovrovclava.
Poslušni cigo
Za vrijeme povlačenja austro-ugarske vojske našao se jedan Rom koji je toliko doslovno shvatio zapovijed svoga nadređenog o povlačenju da se vratio u svoje selo. Opravdanje koje je dao kada su ga upitali zašto je išao skroz do svoga rodnog sela bilo je da je „išao za suncem“. Autor članka na kraju kaže da su tog Roma poslali natrag odmah drugi dan, ali „ne za suncem“.
31.12. Potpukovnik koji plače
U jednom selu u ugarskom/mađarskom dijelu Monarhije postojala je krčma gdje bi se vojnici austrijske vojske zaustavljali sa zarobljenim časnicima neprijateljske vojske. Jednom se prigodom radilo o časnicima ruske vojske. Vlasnik je krčme imao šestogodišnjega sina, koji je volio odjenuti svoju minijaturnu časničku uniformu i za pojas nataknuti malu sablju te tako paradirati svaki put kad bi krčma njegova oca bila puna zarobljenika.
Dok je šetao među ruskim zarobljenicima u krčmi, dječak se zaustavio kod jednoga ruskog potpukovnika te ga upitao je li on časnik. Potpukovnik mu je odgovorio da jest, a dječak ga zatim upita gdje mu je onda sablja. Časnik mu odgovori da su mu je oduzeli pri zarobljavanju. Čim je dao taj odgovor, potpukovnik si je pokrio lice rukama, nalaktio se s oba ramena iznad svoje šalice kave i počeo plakati.
Novčarka mu spasila život
Sreća u nesreći dogodila se jednom Slovencu prilikom ranjavanja u bitci austrijske vojske sa srpskom. Neprijateljski mu se metak odbio od puške pritom ju raspolovivši. Metak je skrenuo u novčarku u kojoj se nalazilo nekoliko kruna. Nakon dva bliska susreta sa smrću doživio je samo ranjavanje u nogu te bio poslan u bolnicu u Bosanskoj Usozi.
