1915. godina
Godina je 1915. Prvi svjetski rat traje nepunih godinu dana, a već je u punome jeku. U prethodnoj 1914. godini u narodu se osjećao određeni optimizam za skori završetak rata. Članci s tematikom neobičnih, paradoksalnih i zanimljivih događaja nerijetko su bili duži od onih koji su se bavili ozbiljnijim temama kao što su brojnost vojski i njihovih dijelova, položaj te napredovanja istih iz dana u dan.
Dakle 1914. godine rat se nije shvatio izrazito ozbiljno. Po pitanju 1915. vladao je sličan osjećaj – ipak još nije bilo prošlo ni godinu dana od početka rata. Sve više vijesti, nešto šaljivoga, a nešto i ozbiljnoga karaktera, počinje dolaziti iz Rusije za koju se nagađalo da bi mogla znatno utjecati na skori završetak rata ako se čim prije povuče iz njega. U prilog je tome išla i tadašnja uzavrela atmosfera u zemlji prouzrokovana boljševičkom mobilizacijom protiv tadašnje carske vlasti.
14.1. Ganutljiva zgoda iz rata
Jedan francuski vojnik svjedoči o neviđenoj gesti oficira iz njegovih redova. Nakon navale u bitci kod Ypresa trebala je svaka strana, i Nijemci i Francuzi, ukloniti svoje ranjene i mrtve. Francuzi su uspjeli ukloniti sve svoje ljude, dok je Nijemcima ostao jedan ranjenik između dva rova. Čišćenje se obavljalo noću, tako da je ujutro već bilo prekasno i preopasno upuštati se u išta što bi uključivalo napuštanje svoga rova.
Vidjevši to, nadređeni je oficir u francuskome rovu zapovjedio obustavu vatre. Zatim se izvukao iz svoga rova i krenuo prema ranjenome Nijemcu. Iako mu je namjera bila prenijeti ga do njegova rova, Nijemci su zapucali prema njemu. Metak ga je pogodio u nogu, ali je on svejedno uspio ranjenika, iako i sam ranjen, dovući do njemačkoga rova. Ta gesta nije prošla nezapaženo te je jedan njemački oficir došao do njega, otrgnuo sa svoje uniforme jedno odlikovanje te ga prišio za uniformu ranjenoga francuskog oficira. Nakon toga bitka se nastavila kao da se ništa nije niti dogodilo.
4.2. Tane koje je promašilo cilj
Tršćanski list Edinost izvješćuje o nesretnoj slučajnosti u selu Berilovici. Ondje je srpsku vojsku otjerala austrijska, ali su se Srbi brzo regrupirali te uzvratili vatru prema austrijskome pješaštvu. Domaćica kuće u kojoj je odsjelo nekoliko vojnika austrijske vojske stajala je ispred ognjišta i sa strahom osluškivala metke, koji su letjeli oko i iznad njene kuće. Jedan je zalutali metak pogodio zid kuće, prošao kroz njega u potpunosti te ju pogodio u zatiljak izašavši na čelu. Žena je ostala na mjestu mrtva.
18.2. Čovjekoljubivost u bojištu
U jednoj je bitci na Sommi nekoliko francuskih vojnika bilo ranjeno te su ostali ležati u neutralnoj zoni. Dvije su francuske sanitetne (bolničke) ekipe bez prethodne najave napustile rov i krenule prema ranjenicima. Nedugo nakon toga do njih dođe njemački oficir te ih upita na francuskome jeziku što namjeravaju. Odgovore mu da samo žele, a prethodno su uz to još i mahale zastavom Crvenoga križa, iznijeti svoje ranjene. Na to ih oficir pohvali glasnim „Bravo!“ dodavši da bi njegova vojska prestala s paljbom i dan ranije da su se oni već tad odlučili iznijeti svoje ranjene. Dao im je sat vremena da obave svoju dužnost, a nakon toga se bitka nastavila dalje.
25.2. Čovjek s 96 rana
Članak donosi vijest o francuskome, kako su ga tadašnji mediji nazvali “nadliječniku”. On je, dok je pružao pomoć svojim ranjenim suborcima, preživio eksploziju granate, koja mu je zadala, ni manje ni više, nego 96 rana. Nevjerojatna je činjenica da je ne samo preživio s tih 96 rana nego da je prošao samo (s obzirom na broj rana, to i jest mala cijena) s nekoliko šavova na glavi i amputiranom rukom. „Novine i hrbat bili su mu tako pokriveni ranama kao da je bio tetoviran.“ Još je jedan u nizu od nevjerojatnih podataka da mu se ni jedna od tih 96 rana nije upalila.
18.3. Rusi u zabuni
U jednoj bitci između austrijske i ruske vojske jedan je ruski vojnik zabio u zemlju štap na vrhu kojega je bio nataknut papir s natpisom: „Es ist nicht gut.“ Dugo su vremena austrijski vojnici pokušavali odgonetnuti na što su Rusi točno mislili pod time da „To nije dobro.“ Na kraju se jedan vojnik dosjeti da bi to moglo značiti kako nije dobro ako se oni (Rusi) žele predati, a da Austrijanci i dalje pucaju po njima.
Austrijska je vojska zatim izašla iz svoga rova noseći mađarsku zastavu, koja je bila toliko izblijedjela od kiše da su je Rusi mogli lako zamijeniti za bijelu zastavu. Na ruskome, njemačkome i mađarskome jeziku tada rekoše Rusima kako prihvaćaju njihovu predaju. Međutim što zbog blijede mađarske zastave, što zbog vjerojatno slaba ruskog jezika, Rusi su to shvatili kao da se austrijska vojska želi predati te su otvorili vatru.
22.4. Vjerna životinja
Još je za vrijeme zime bolnička jedinica ruske vojske tražeći preživjele nakon jedne bitke naišla na konja koji je cijelo vrijeme nemirno rzao. Konj ih odvede do najvjerojatnije svoga, iako članak to ne kaže, jahača. Vojnik je bio ranjen u vrat i ležao u lokvi krvi, a konj se sve vrijeme nije odvajao od njega.
26.7. Englezi pod danskom zastavom
Inovativan je način napada imao jedan engleski brod na jednu njemačku podmornicu. Englezi su naime plovili pod danskom zastavom. Nijemci su ih vidjeli te nisu reagirali kad su uočili zastavu. Tad su Englezi svim silama napali njemačku podmornicu. Počeli su pucati, a da nisu prije toga ni skinuli dansku zastavu. Doduše, nakraju je ipak jesu skinuli da bi se moglo reći da je njemačku podmornicu napao engleski brod, barem na prevaru. Srećom za Nijemce, njihova podmornica nije bila jače oštećena te su se uspjeli povući na vrijeme.
31.7. – 1. 8. Amerikanci predlažu da se kupi Belgija
Neobičan i neočekivan prijedlog američkoga milijardera Wanemakera i vlasnika poštanske službe u SAD-u. Njih su dvojica naime predložila američkoj vladi da kupi Belgiju za 400 milijuna maraka te da ju vrati natrag belgijskome narodu. Ne zna se koji su bili stvarni motivi ovog prijedloga.
31.8. Zanimljiva anegdota iz goričke fronte
Anegdota o dvojici prijatelja, Toniju i Gigiju (Điđiju), koji su prije rata služili vojni rok u Trstu. Nakon početka rata su se razdvojili – Toni je bio državljanin Austro-Ugarske, a Gigi Italije – te su se morali vratiti svaki u svoju zemlju. Dana 23. srpnja 1915. godine, točnije večer prije, austrijske su čete napale talijansku vojsku na položajima zapadno od Kalvarije. Toni, vojnik austrijske vojske, bio je udaljen manje od 30 metara od talijanskih položaja. Sljedeće jutro Toni u talijanskome rovu, blizu kojega je proveo noć, ugleda Gigija. Štoviše, u članku se navodio dio njihova razgovora na talijanskom jeziku.
Zahvaljujući tom njihovom susretu te činjenici da je Gigi odmah čim je ugledao Tonija, ustao i krenuo prema njemu, 15 se Talijana, Gigijevih suboraca, odlučilo predati Austrijancima. Do problema je došlo kada su Austrijanci, ne razumjevši dobro namjeru Talijana, zapucali, te je ostao samo Gigi koji je samouvjereno išao prema svom prijatelju siguran da će se Toni pobrinuti za to da mu ništa ne bude.
6.10. Neobičan slučaj sa zarobljenicima
Slučaj jednoga zarobljenog Rusa u Đakovu s kojim je njegov domaćin tako dobro postupao da je vojnik poslao pismo svojim roditeljima u kojem ih moli da pošalju neki lijepi dar za njegova domaćina. Pismo je putovalo dugo dok napokon nije došao odgovor od roditelja. Na veliko iznenađenje mladi Rus u pismu pročita da je na njegovu obiteljskom imanju interniran jedan Slavonac – ispostavlja se, sin njegova gazde.
Kao i u slučaju ruskoga vojnika i s hrvatskim se postupalo na najbolji mogući način. Bez obzira na dotadašnje stanje stvari, ovo je saznanje dodatno učvrstilo sigurnost u lijepo postupanje hrvatskih i ruskih domaćina prema obama internistima.
