Podjela Korejskog poluotoka nakon Drugog svjetskog rata
Danas smo svjedoci velikih tenzija na Korejskom poluotoku. Svijet s nevjericom promatra nuklearne pokuse koji se odvijaju u Sjevernoj Koreji pod vodstvom sjevernokorejskog vrhovnog vođe Kim Jong-una.
Pod njegovom diktatorskom palicom, Sjeverna Koreja postala je najizoliranija zemlja svijeta, a također je i najhomogenija po nacionalnosti svojih stanovnika. Od prosinca se 2011. (dolaskom Kim Jong-una na vlast) udaljava od ostatka svijeta prekinuvši odnose s Južnom Korejom te zahladivši odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama i Japanom.
Tijekom protekle godine javnost je učestalo čitala vijesti o ispaljivanju sjevernokorejskih balističkih raketa, a Kim Jong-un ponosno je govorio kako je Sjeverna Koreja postala nuklearna sila. Ostatak svijeta otad strahuje od izbijanja nuklearnog rata, koji bi ugrozio svjetski mir. Zadnjih se dana u medijima govori o ponovnom uspostavljanju telefonske linije između dviju Koreja te sudjelovanju sjevernokorejskih sportaša na Zimskim olimpijskim igrama, a sve sa svrhom normalizacije odnosa.
Ipak, ovo nisu prve tenzije koje su se dogodile na Korejskom poluotoku. Godine 1950. započeo je krvavi rat između dviju Koreja. Uzrok ratu bila je podjela Korejskog poluotoka nakon Drugog svjetskog rata .
Korejski je poluotok nakon završetka Drugog svjetskog rata Moskovskim ugovorom (20. prosinca 1945) dodijeljen na petogodišnje upravljanje velikim silama, odnosno Sjedinjenim Američkim Državama i SSSR-u te njihovim saveznicima Velikoj Britaniji i Kini. Nakon te odluke SSSR se smjestio na sjever Korejskog poluotoka, dok su Sjedinjenje Američke Države zauzele jug poluotoka uspostavljajući Američku vojnu upravu u Koreji. Bilo je potrebno odrediti granicu između dviju Koreja te je arbitražom određeno da će granica biti na 38. paraleli s. g. š. Tako je Sjeverna Koreja nosila ime Narodna Republika Koreja dok je Južna Koreja u to vrijeme bila Republika Koreja.
Korejski rat – suprotne težnje dviju Koreja
U povijesnoj se literaturi rat dviju Koreja naziva Korejskim ratom, a trajao je od 25. lipnja 1950. godine do 27. srpnja 1953. godine. Na suprotastavljenim su se stranama našle Sjeverna i Južna Koreja. Svaka je strana imala potporu svojih saveznika, kao i svoju vojsku.
Na strani Sjeverne Koreje nalazila se Narodna Republika Kina i SSSR (Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika), a glavne vojne postrojbe bile su dijelom Sjevernokorejske narodne armije. Na drugoj strani nalazila se Južna Koreja koja je imala potporu Sjedinjenih Američkih Država, odnosno potporu američkih saveznika iz redova Ujedinjenih naroda. Vojska Južne Koreje nazivala se Oružane snage Republike Koreje.
Svaka od Koreja imala je svoj cilj kojem je težila. Narodna Republika Koreja (Sjeverna Koreja) težila je potpunom osvajanju poluotoka, ujedinjenju i uspostavljanju socijalističkog rješenja. Republika Koreja (Južna Koreja) težila je obrani od napada sjevernokorejskih snaga te rušenju komunističkog režima Kim II. Sunga. Isto tako, željela je ujedinjenje, ali s demokratskim poretkom zapadnog tipa (Dukovski, 2014: 455).
Početak ratnih sukoba
Rat je započeo prelaskom Sjevernokorejske armije preko 38. paralele i napadom na južnokorejske Oružane snage Republike Koreje, a napad se zbio 25. lipnja 1950.
Sjevernokorejska je armija u početku rata bila uspješna, a postrojbe Južne Koreje pretrpjele su velike gubitke. Sjedinjene Američke Države uvidjele su kako južnokorejske snage neće uspjeti očuvati Seul te su sazvale sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 25. lipnja 1950. Na sjednici su osudili napad te zatražili prekid vatre i povlačenje Sjevernokorejske armije. Bitno je naglasiti da je vlada Republike Koreje s predsjednikom Sigmanom Rheom napustila Seul te nastavila upravljati zemljom iz Daejeona.
Sukobi se nisu smirivali te su Sjedinjene Američke Države uključile svoje postrojbe u rat, a članice Ujedinjenih naroda obvezale su se pomoći Republici Koreji, odnosno Južnoj Koreji.
Američke postrojbe general-bojnika Williama Deana prve su došle u dodir sa sjevernokorejskim snagama. Nadalje američke su postrojbe bile ojačane slanjem bojne Task Force Smith. Kod Osana 5. srpnja 1950. godine došlo je do njihova međusobnog sukoba, a završilo je s velikim američkim gubicima (Dukovski, 2014: 457).
Opreracija “Chromite” i ofenziva “Kući do Božića”
Američke postrojbe organizirale su invaziju Incheona, koju je vodio deseti korpus snaga UN-a pod vodstvom general-bojnika Edwarda Almonda. Operacija Chromite započela je 10. rujna 1950. bombardiranjem otoka Wolmija. Marinci su naposljetku zauzeli otok. Potom su se iskrcali na dvije plaže u blizini Incheona te slomili sjevernokorejske snage (Dukovski, 2014: 460).
Seul je nakon toga oslobođen 25. rujna 1950, Oružane snage Republike Koreje 30. rujna prelaze 38. paralelu, a 8. listopada 1950. to su učinile i snage UN-a. Nakon ovakva postupka snaga UN-a, Narodna Republika Kina objavljuje svoj ulazak u rat strahujući da će SAD zauzeti cijeli Korejski poluotok što bi ih dovelo do kineskih granica. Kina je u Koreji uključila svoje Kineske narodne dragovoljce, koji su u prvim sukobima bili nadmoćniji nad američkim trupama.
Sjedinjene Američke Države odlučile su pokrenuti ofenzivu Kući do Božića, s kojom su krenule 28. studenoga, a završile 5. prosinca 1950. povlačenjem američkih postrojbi. Tijekom studenog Korejski je poluotok zahvatio val hladnoće koji je onemogućio ratovanje. Ipak se ofenziva nastavila te su kineske postrojbe izolirale marince, koji su 28. studenoga dobili odobrenje povlačenja, a zanimljivo je kako je to prvi put u njihovoj povijesti da su se marinci povukli (Dukovski, 2014: 462). Kineske su postrojbe nastavile sa svojim ofenzivama.
Međutim američka se vojska odlučila na taktiku slanja naprijed jedinica koje su pratile kinesko povlačenje onemogućivši im odmor i predah te je takva taktika pokazala dobre rezultate (Dukovski Operacije Killer (Ubojica – 20. veljače – 6. ožujak 1951.) i Ripper (Kosac – 7. ožujka – 4. travnja 1951.) (Dukovski, 2014: 463).
Nakon ovih ratnih operacija započeli su pregovori oko primirja. Prvi je susret organiziran u Kaesongu 10. srpnja 1951, ali nije dao nikakve rezultate. Tijekom pregovora bitke na bojištu nisu prekidane, a takvo je stanje potrajalo do potpisivanja trajna primirja 27. srpnja 1953. godine u Panmunjomu te je rat završio bez jasnog pobjednika. Ipak do službene objave mira nikada nije došlo, stoga rat još uvijek formalno traje (Dukovski, 2014: 455).
Vidljivo je kako je Korejski poluotok 50-ih godina 20. stoljeća bio poprište krvavih ratnih sukoba dviju Koreja. Korejski se rat često u američkoj historiografiji naziva i zaboravljenim ratom. Danas između dviju Koreja postoji duboki jaz, koji se ponajviše očituje u ideologiji, društvu i kulturi, a razloge za postojanje razdora možemo tražiti u krvavom Korejskom ratu.
Literatura:
Dukovski, D., Dukovski V. (2014). Vojna povijest: od Napoleona do suvremenih vojnih sustava. Nova Istra:Pula.
