1994. godine svijet je šokirao pokolj koji se dogodio u Ruandi, državi u središnjoj Africi, uzrokovan dugogodišnjim sukobima etničkih skupina Tutsi i Hutu
U kolonijalnom razdoblju Ruanda bila je dio tzv. Njemačke Istočne Afrike u razdoblju od 1899. do 1915., a u periodu poslije Prvog svjetskog rata nalazi se pod državom Ruanda-Urundi kojom je upravljala Belgija od 1915. do 1962. Povijesna istraživanja tumače kako su Tutsi došli u Ruandu iz Etiopije, asimilirali se među Hutue i tijekom 14. i 15. stoljeća nametnuli svoju vlast.
Postali su feudalni gospodari i na temelju složenog sustava uspostavili vladajuće strukture koje su kasnije kolonizatori iskoristili za upravljanje. Iako etničke skupine Tutsi i Hutu imaju isti jezik, religiju i kulturu, Njemačka i Belgija su intenzivirale podjelu među njima koristeći više slojeve Tutsija kao posrednike za politiku prisilnog rada prema Hutuima.
Netrpeljivost među etničkim skupinama je u kolonijalnom razdoblju još više pojačana činjenicom kako su samo Tutsi imali mogućnost obrazovanja i zapošljavanja u administraciji.
Pokretom dekolonizacije Afrike poslije Drugog svjetskog rata promijenit će se odnosi Tutsija i Hutua
Nakon održavanja referenduma i uspostave republike u siječnju 1961., neovisnost Ruande bit će proglašena 1. srpnja 1962. U godinama koje su prethodile neovisnosti započeli su intenzivni etnički sukobi u kojima je ubijeno nekoliko tisuća Tutsija, a njih 150.000 je pobjeglo u susjedne zemlje.
Hutui su činili 85 posto stanovnika u Ruandi i nastojali su nametnuti svoje upravljačke strukture, ali Tutsiji su dobrom organizacijom uspjeli ostati važan faktor u zemlji. Proglašena republika dobila je predsjednika Gregoirea Kaybandu, a 1973. on će biti svrgnut vojnim udarom kada vlast preuzima general Juvenal Habyarimana, porijeklom Hutu.
Uveden je jednostranački sustav i može se reći da se u cijelom razdoblju postojanja republike nastojalo naći rješenje za suživot dviju etničkih skupina. Premda brojčano nadmoćni, Hutui imaju stalnih problema s pobunjeničkim skupinama iz redova Tutsija. Tijekom sredine osamdesetih u susjednoj Ugandi izbjegli Tutsi formirat će Ruandski patriotski front (RPF) koji će 1990. prijeći granicu i zauzeti sjever Ruande.
Time započinje građanski rat, a primirje postignuto je pod nadzorom UN-a 1992. godine uz dogovor o podjeli vlasti na temelju etničkih principa. 4. kolovoza 1993. potpisan je mirovni sporazum između pobunjenika (RPF-a) i ruandskih vlasti čime su smanjene ovlasti Juvenala Habyarimane.
Sukobi će se obnoviti već sljedeće godine
Tijekom 6. travnja 1994. srušio se zrakoplov kojim se Habyarimana vraćao s mirovne konferencije. Okolnosti pada zrakoplova nikad nisu utvrđene, a ekstremisti iz redova Hutua odmah su optužili Tutsije za nesreću. Time će započeti jedan od najstrašnijih događaja u modernoj svjetskoj povijesti.
Napetosti su među Tutsijima i Hutuima započele još u razdoblju nakon potpisanog primirja kada su ruandske vlasti donijele u drugoj polovici 1993. odluku o provođenju popisa stanovništva kojim su ruandski građani morali definirati svoju pripadnost. Pobunjenici iz redova Tutsija i dalje imaju povremene aktivnosti, a radikalne skupine Hutua preko tzv. Slobodnog radija tisuću brežuljaka šire mržnju među stanovništvom. Zanimljiv je podatak kako je tijekom 1993. iz Kine nabavljeno gotovo 500.000 mačeta, a Ruanda će ubrzo postati treći najveći uvoznik oružja u Africi.
Međusobni pokolj Tutsija i Hutua započeo je odmah nakon zrakoplovne nesreće. Razvijene su paravojne formacije s obje strane koje su vršile pokolj po selima, ali zapravo većinu ubojstava učinili su obični građani. Interhamwe i Impuzamugambi bile se jedinice pod vodstvom ruandskih vlasti koje su vršile nasilje nad Tutsijima.
RPF započeo je svoju ofenzivu s ciljem uspostave kontrole nad zemljom pa je najprije krenuo s razbijanjem ruta opskrbe za paravojne jedinice Hutua i izazivanjem još većih društvenih nemira. 4. srpnja paravojne jedinice FPR-a zauzele su glavni grad Kigali, a 18. srpnja i cijelu zemlju.
Tijekom međusobnog pokolja Tutsija i Hutua ubijeno je oko 800.000 ljudi (većina spada pod Tutsije), a kasnije procjene spominju i više od milijun žrtava. Sukob je trajao gotovo tri mjeseca i većinu ubojstava učinjeno je mačetama kojima su nedužni ljudi masakrirani.
Učinjena su mnoga silovanja s obje strane, što je rezultiralo širenjem virusa HIV-a i stvaranjem humanitarne katastrofe u zemlji. Ruanda je tijekom tog razdoblja opustošena, uništena je infrastruktura zemlje i izgubljen je veliki broj stanovništva. Gotovo dva milijuna Hutua pobjeglo je iz zemlje zbog straha od osvete.
Genocid u Ruandi se, nažalost, mogao spriječiti. Mirovna misija Ujedinjenih naroda bila je u Ruandi od listopada 1993., ali su gotovo svi vojnici povučeni početkom stvaranja nemira u travnju 1994.
Izvori:
1. Povijest 19: Suvremeno doba (1985.-2007.) i kronologija, Europapress holding, Zagreb, 2008.
2. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=53573
