Crtice iz osmanske povijesti: pokrajinska uprava

Slika: Wikimedia Commons
Osmanska država kao pogranična kneževina

Osmansko Carstvo jedno je od najvećih carstava u svjetskoj povijesti, a ostavilo je dubok i neizbrisiv trag na svim onim područjima koja su se nalazila pod njegovom upravom. Trag Osmanlija ostao je zapisan u raznim sferama ljudskoga djelovanja: od kulture, jezika, običaja i religije do gastronomije.

Na početku je osmanska država bila pogranična kneževina na granicama islamskoga svijeta. Ime Osmanlije potječe od Osmana, osnivatelja osmanske dinastije, koji je sa svojim potomcima postavio temelje za osmansku ekspanziju, kao i temelje za stvaranje jakog Osmanskog Carstva.

Tijekom 1352. godine Osmanlije su stekle nadmoć nad ostalim kneževinama, koje su im otad postale vazali. Osmanska se osvajanja nastavljaju tijekom 14. i 15. stoljeća te se tada ta osvajanja šire na područje Balkana. Mehmed Osvajač, jedan od najznačajnijih sultana, 1453. godine osvojio je Carigrad te je na tom području osnovao svoju prijestolnicu Istanbul. Tijekom vladavine Sulejmana Veličanstvenoga, Osmansko Carstvo prostiralo se od Srednje Europe do Indijskoga oceana, zbog čega s punim pravom možemo reći da je Osmansko Carstvo bila značajna svjetska sila. Brojna su područja postala pokrajinskim dijelom Carstva.

Iz navedenih je podataka o prostiranju teritorija Osmanskoga Carstva vidljivo kako je pokrajinska uprava trebala biti dobro organizirana i vrlo pouzdana. Veliko je carstvo zahtijevalo administrativnu angažiranost i odgovornost te brojni činovnički aparat. Povjesničar koji istražuje pokrajinsku upravu Osmanskoga Carstva nerijetko se može uplesti u razgranatu mrežu administrativnoga uređenja.

U svojim je počecima osmanska država bila uređena kao pogranična kneževina, a teritorij je bio podijeljen na sandžake, od kojih je jedan bio vladarev. Ostali su sandžaci pripali sinovima vladara, koji su njima i upravljali. Sandžak (tur. sancak) je vojna i teritorijalna jedinica kojom upravlja sandžakbeg.

Sandžakbeg je tijekom upravljanja ovom teritorijalnom jedinicom predstavnik i nositelj sultanove vlasti u tom sandžaku Zanimljivo je da riječ sandžak označava i zastavu koju bi sandžakbeg u trenutku stupanja na položaj u sandžaku primio od sultana kao simbol vlasti.

Reorganizacija pokrajinske uprave

Ovakva je podjela bila prihvatljiva u razdoblju kada osmanska država nije bila u ekspanzionističkom naletu. Jačanjem osmanskih teritorijalnih težnji te njihovim vojnim pohodima i osvajanjima, uvidjela se potreba za reorganizacijom pokrajinske uprave. Tada se javljaju prvi beglerbegluci (tur. beylerbeylik). Prva je takva velika oblasna teritorijalna jedinica osnovana na području Rumelije (naziv za osmansko područje na Balkanskom poluotoku). Daljnjim su se osvajanjima osnivali i novi beglerbegluci kao što su Anatolski (zapadna Mala Azija) te Rumski beglerbegluk. Krajem 15. stoljeća u Osmanskom Carstvu postojala su tri beglerbegluka dok ih je oko 1520. godine bilo šest. Novo je povećanje broja beglerbegluka bilo krajem vladavine Sulejmana I., odnosno Sulejmana Veličanstvenoga, a tada je njihov broj narastao na šesnaest.

Broj se ovih teritorijalnih jedinica s godinama dalje povećavao, a 1610. godine njihov je broj dosegnuo trideset i dva beglerbegluka. Isto tako, važno je naglasiti kako se sam naziv teritorijalne jedinice mijenjao. Naziv jedinice promijenjen je krajem 16. stoljeća kada se naziva ejalet, a tijekom 19. stoljeća nosi naziv vilajet (tur. viláyet). Ustaljen je još i naziv pašaluk. Svi ovi nazivi zapravo predstavljaju najveću teritorijalnu jedinicu Osmanskoga Carstva. Beglerbegluci ili pašaluci sastojali su se od manjih teritorijalnih jedinica sandžaka. Beglerbeglukom je upravljao beglerbeg koji je uglavnom nosio titulu paše.

Jedan je od zanimljivijih pašaluka za proučavanje i istraživanje Bosanski pašaluk, koji je osnovan oko 1580. godine, a obuhvaćao je prostore Bosne i Hercegovine, ali i dijelove hrvatskih zemalja kao što su dijelovi Dalmacije, Slavonije, Like, područje rijeke Krke, donje Cetine i gornje Neretve.

U ovome je članku prikazana osmanska pokrajinska uprava na osvojenim područjima. Bitno je naglasiti da je ovo tek dio razgranate mreže osmanskoga teritorijalnog uređenja te da je pokrajinska uprava bila samo preslika središnje vlasti u Istanbulu. Osmansko Carstvo u ovim istraživačkim segmentima predstavlja velik izazov za povjesničare i ostale istraživače jer ovakav sustav uprave svakodnevno otkriva svoje nove zakonitosti te se zbog toga velikom Carstvu potrebno iznova vraćati.

Literatura: 

Inalcik, H. (2002). Osmansko Carstvo: klasično doba 1300-1600. Srednja Europa: Zagreb.