1431. godina
Jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja na hrvatskomu tlu u 15. i 16. stoljeću, katedrala sv. Jakova u Šibeniku, počela se graditi na mjestu stare katedrale 9. travnja 1431. godine.
Nastanak katedrale obuhvaća tri različite stilsko-razvojne faze od kojih se prva naziva po biskupu Boganu Pulšiću (1402.-1437.) koji je započeo s njezinom gradnjom, dok se preostale dvije nazivlju po dvojci najznačajnijih arhitekata koji su definirali njezin današnji lik – Jurju Matijevom Dalmatincu i Nikoli Ivanovom Firentincu. Tijekom stoljetnog razdoblja gradnje katedrala je nastajala sukcesivnim izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija, pri čemu se izmijenila tri različita stila: prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći renesansni.
Premda je ideja o gradnji velike katedrale postojala već od 1298. godine, kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i status grada, odluka o gradnji donesena je 1402. godine jer je stara katedrala sv. Jakova bila oštećena nakon invazije Mlečana. Zbog nepovoljnih političkih prilika, a potom i kuge i požara koji su opustošili Šibenik, gradnja je počela 29 godina kasnije, ali se uz prekide odvijala do 1536. godine.
Gradnja nove katedrale simbolički je bila kulminacija višestoljetne težnje grada da se odvoji od trogirske biskupije te da uz vlastitu crkvu stekne i komunalnu autonomiju. Temeljito obnovljena u 19. stoljeću, šibenska je katedrala zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
