1873. godina
Velika hrvatska književnica i prva hrvatska novinarka Marija Jurić Zagorka rođena je 2. ožujka 1873. u plemićkom dvoru Negovcu nedaleko od Vrbovca. Godine 1883. pohađala je u Višu djevojačku školu u Zagrebu. Nakon što je prekinula školovanje 1889. godine, vratila se u očev dom u Hrvatsko zagorje nakon čega je pod pseudonimom M. Jurica Zagorski uredila jedini broj krapinskog učeničkog lista “Zagorsko proljeće”.
U Zagrebu započinje novinarsku karijeru, što je do tada bilo posve neubičajeno za ženu, a svoj prvi članak objavljuje u časopisu Obzor. Mukotrpno je napredovala od anonimne reporterke do afirmirane političke novinarke, pa je bila i dopisnica iz Budimpešte i Beča te prva žena koja je izvješćivala iz Hrvatskog sabora.
Javno se zauzimala za ravnopravnost spolova, suprotstavljala mađarizaciji i germanizaciji Hrvatske te je sindikalno organizirala radnice i predvodila prve ženske prosvjede u Zagrebu. S novinarskim je radom prestala kad je počela pisati povijesne romane. Ti romani oživili su već zaboravljenu hrvatsku prošlost 16., 17. i 18. stoljeća. Popularnost joj je rasla sa svakim novim objavljenim romanom, a narod joj daje nadimke “grička vila” (nakon objave Gričke vještice) i “kraljica Hrvata” (nakon objave Gordane).
Pod pseudonimom Jurić Vodvarka objavila je socijalno-utopistički roman “Crveni ocean” iz 1918. godine, a koji se temeljio na Listopadskoj revoluciji u Rusiji. Unatoč golemom uspjehu kod čitatelja, književna kritika nije joj bila sklona. Svoj prvi roman Roblje objavila je 1899. u Obzoru kao podlistak. U jednoj fazi života vraća se novinarstvu i feminističkom angažmanu te pokreće Ženski list i Hrvaticu. Umrla je u Zagrebu 1957. godine.
