1510. godina
Oduzimanje postojeće autonomije i potpuno plemićko preuzimanje vlasti u lokalnoj samoupravi koju su im dale mletačke vlasti bio je jedan od najvećih razloga za dizanje bune.
Naime, zbog plemićke odlučujuće uloge u zakonodavstvu i komunalnim službama, pučani su formirali pučke skupštine, u kojima su zahtijevali službeno prihvaćanje svojih zaključaka te pravo na kontrolu nekih komunalnih službi i odluka plemićkih vijeća.
No stalno odbijanje tih zahtjeva, ali i silovanje pučkih žena i djevojaka, kao i težnja bogatih pučana da se izjednače s plemićima i postanu članovi velikih vijeća, bili su razlozi nezadovoljstva pučana i uzrok sukoba.
Tako je Matij (Matija) Ivanić 23. svibnja 1510. poveo naoružane pučane, prodro u grad Hvar i s pučanima grada napao plemiće, neke pogubio i splaio njihove kuće, ostale zatvorio, a od hvarskoga kneza zatražio ravnopravnost svih staleža u snošenju tereta.
U početku se u tom sukobu mletačka vlada držala prividno neutralno, pokušavajući izmiriti pučane s vlastelom. Pošto je iz nekoliko pokušaja, što milom, što silom, nije uspjela vratiti svoju vlast na otok, Mletaćka je Republika poslala 15 ratnih galija koje su potopile sve naoružane lađe ustanika te nakon snažna otpora svladala pučane i zarobljene vođe objesila i osakatila.
