Kada je krajem 19.stoljeća Edvard Munch naslikao ekspresionističku sliku (s pomalo bizarnom figurom), nije ni slutio da će kasnije biti smatrana jednom od najpopularnijih slika svih vremena.
Edvard Munch
Autor imena Edvard Munch rođen je 1863. godine u Norveškoj. Iako kronično bolestan, ništa ga nije sprječavalo u upisu i daljnjem završavanju Norveške akademije znanosti i umjetnosti.
Lagodan i boemski život otvorio mu je mnoga vrata i mogućnosti. Učio je od mnogih drugih slikara, između ostalog i od van Gogha.
Slavu je stekao u Njemačkoj tijekom 20. stoljeća.
Dugo je tražio svoj vlastiti stil, probavajući i igrajući se s naturalizmom i impresionizmom. Danas slovi kao jedan od najvažnijih ekspersionističkih slikara.
Nastanak “Krika”
“Krik” je djelo koja je proslavilo Muncha. No “Krik” zapravo nije njen pravi naziv, već se prvotno zvao “Krik prirode”. Rađen je od 1893. do 1910. godine.
Smatra se da je lokacija na slici Oslo – u blizini psihijatrijske ustanove u kojoj je bila smještena njegova sestra Laura.
Jeste li znali da postoje četiri verzije ove slike? Munch je naslikao dva u tehnici ulja na platnu, a dvije pastelama.
Na slici je prikazana demonska figura koja se nalazi na mostu ispod tamnocrvenog neba. Ovaj prikaz objasnio je i Munch: “Šetao sam s prijateljima, sunce je zalazilo, nebo se pretvaralo u krvavo crvenu boju. Odjednom sam se osjetio iscrpljenim, zaustavio sam se i oslonio na ogradu: vidio sam krv i plamene jezičke iznad plavo-crnog fjorda i grada. Moji su prijatelji nastavili hodati, a ja sam ostao, drhteći od nemira, i osjećao sam beskrajan krik kako prolazi prirodom”. I tako je nastao poznati “Krik”.
Mnogi su je kasnije interpretali kao izvrstan prikaz anksioznosti, agonije i tjeskobe modernog čovjeka.
Utjecaj “Krika”
Osim što je smatran jednim od najpopularnijih slikarskih ostvarenja ikad, “Krik” je zavrijedio i status ikone, upravo zbog kompleksnosti koju nosi.
Kasnije biva korišten i u popularnoj kulturi. Nezaboravan “krik” figure kopiran je i korišten u marketinške i televizijske svrhe, a poslužio je i kao naslovnica knjige.
Također, slika je bila predmetom višestrukih krađa, a radi one iz 2004. je pretrpjela i oštećenja.
Trenutačno, verzije se nalaze u Norveškom nacionalnom muzeju i u Munch muzeju u Oslu.
