Postoje prostori koji već desetljećima utječu na projektiranje i dizajn interijera i inspiriraju stručnjake iz tog područja, ali isto tako oblikuju način na koji ljudski um prepoznaje i ocjenjuje neki prostor
Kako bi nastao popis od 25 najutjecajnijih prostora svih vremena – onih koji i danas utječu na projektiranje i dizajn interijera, New York Times je morao okupiti troje dizajnera, dvoje novinara i jednog fotografa interijera.
Od okupljenih se očekivalo da identificiraju prostore koji su ne samo promijenili način na koji živimo, nego i način na koji doživljavamo različite prostore te doveli u pitanje kako svi mi, ne samo stručnjaci iz tog područja, razmišljamo o ljepoti, neobičnosti, originalnosti, dekoru, proporcijama, namještaju i polivalentnim vezama koje jedan prostor čine upečatljivim.
Budući da su ukusi različiti, nitko nije očekivao jednoglasnost među okupljenim stručnjacima, a razilaženje u mišljenjima bilo je neizbježno.
Tijekom trosatnog razgovora nametnula su se različita pitanja, poput toga što je važnije, arhitektura ili dizajn; je li jedna prostorija boja od druge zbog osoba koje u njoj borave, dizajnera koji su je stvorili ili razdoblja koje ona reflektira; ili se jednostavno radi o nekoj čarobnoj alkemiji svih tih stvari; treba li javnim prostorima poput hotela i restorana davati jednaku važnost kao i privatnim, stambenim objektima, i najvažnije od svega – što se sve može nazvati prostorom.
Ovo posljednje pitanje bilo je ključno za sastavljanje popisa najutjecajnijih prostora svih vremena jer su stručnjaci prvo morali pobliže definirati što se točno podrazumijeva pod prostorom pa se tako na popisu našlo nekoliko zanimljivih primjera. Stavke su poredane kronološki, od najstarije do najnovije.
1. Stonehenge, Wiltshire
Stonehenge, za koji se vjeruje da je završen oko 1600. godine prije Krista, uglavnom se smatrao djelom drevnih keltskih svećenika druida, ali moderni povjesničari i arheolozi se u velikoj mjeri slažu da je ova građevina nastala kao rezultat napora niza domorodačkih britanskih plemena koji su na njoj radili stotinama godina. Iako se ne može nazvati prostorijom, stručnjaci su Stonehenge uvrstili na ovaj popis zbog toga što je prostor na neki način ipak zatvoren, odnosno definiran je stupovima, i nekada je bio mjesto na kojem su se okupljali ljudi.
2. Panteon u Rimu
Rimski Panteon je najbolje očuvan antički spomenik u svijetu, a oblik kakav ima danas dobio je tijekom obnove oko 125. godine, za vrijeme vladavine cara Hadrijana. Vjerojatno je prva takva građevina čija unutrašnjost privlači više pozornosti nego vanjština. Kružnog je oblika i na ulazu se nalaze tri reda visokih korintskih stupova, a iza toga je smještena betonska kupola s okulusom na vrhu. Smjenom različitih vladara tijekom godina povremeno se mijenjao izgled Panteona, ali arhitektonski i dekorativni utjecaj koji ova građevina ima ne može se dovoljno naglasiti.
3. Shokin-tei paviljon, Kyoto
Imanje Katsura, na kojem se nalazi i nekoliko zasebnih čajnih paviljona od kojih svaki slavi po jedno godišnje doba, imalo je snažan utjecaj na arhitekte kao što su Le Corbusier i Frank Lloyd Wright. Paviljon koji se posebno izdvaja svojom neočekivanom modernošću je Shokin-tei. Paviljon posvećen zimi prepoznatljiv je po ručno izrađenom plavo-bijelom papiru kariranog uzorka kojim su prekriveni jedna od udubina u zidu i klizna vrata. Rustikalan i smion, Shokin-tei paviljon je ugodnog geometrijskog oblika, što je zapravo obilježje tradicionalne japanske arhitekture.
4. Saloni domova izgrađenih u georgijanskom stilu
Ne postoji sasvim savršena prostorija, ali saloni tipičnih georgijanskih kuća, sagrađenih diljem Londona i Edinburgha za vrijeme vladavine kraljeva Georga I do Georga IV su dosta blizu tome. Saloni su prostrani, ali ne na pretenciozan način, već zapravo mogu poslužiti kao primjer savršenih proporcija. Prostorije su uglavnom kvadratnog oblika, sa stropovima visokima oko 4,8 metara, a njihova simetrija je bila bazirana na klasičnoj arhitekturi Rima i Grčke, ali filtrirana kroz leću renesanse i prilagođena potrebama jedne obitelji. Za razliku od neogotičkog ili viktorijanskog stila za koji su karakteristični ukrasi, georgijanski stil je nešto “oskudniji” po tom pitanju, ali zbog toga sve izgrađeno u tom razdoblju i danas odaje dojam modernosti.
5. Čitaonica Pierrea-Françoisa-Henrija Labroustea u biblioteci Sainte-Geneviève u Parizu
Gradnja čitaonice koju je projektirao Labrouste trajala je 13 godina, od 1838. do 1851. godine. Definirana je eksponiranim lukovima od lijevanog željeza, koji su naslonjeni na željezne stupove i izgledaju poput padobrana koji se nadvijaju nad ogromnim prostorom na kojem se prostire čitaonica. Smatra se jednim od najboljih neoklasičnih interijera u Europi.
6. Studio Bloomsbury grupe u Sussexu
Inspirirani svijetlim, fluidnim oblikovanjem i oštrom apstrakcijom postimpresionista, uključujući Gauguina i Matissea, likovni umjetnici Bloomsbury grupe otpuštali su kočnice na seoskom imanju u Sussexu. Na imanju su desetljećima živjeli supružnici i slikari Vanessa i Clive Bell te Vanessin ljubavnik Duncan Grant. Zidovi kuće koja je bila usputna stanica brojnim boemima i intelektualcima, uključujući i sestru Vanesse Bell Virginiju Woolf, prekriveni su veselim crtežima, a cijela kuća se smatra utjelovljenjem revolucije koja je uzdrmala svijet umjetnosti i dizajna.
7. Salon Jeana-Michela Franka za Marie-Laure de Noailles
Stan nekonvencionalne francuske umjetnice Marie-Laure de Noailles i njenog supruga Charlesa lansirao je karijeru dizajnera interijera Michela Franka u zvijezde. Frank je zidove ogromnih soba prekrio pergamentnim pločama na koje su kasnije obješene slike Dalíja, Picassa i Miróa, a masivni namještaj koji je on izradio za bračni par je i danas nadahnuće za suvremeni dizajn.
8. Salon Pierrea Chareaua – Maison de Verre, Pariz
Maison de Verre je izgledom nalik na kutiju sastavljenu od staklenih blokova, unutar koje se nalazi jedan običan stan jer vlasnik nije mogao iseliti jednog od prijašnjih stanara pa je ostatak vile izgrađen oko te sobe. Nastala je kao rezultat želje ginekologa Jeana Dalsacea da hotel iz 18. stoljeća pretvori u modernističku vilu, a za to je zadužio arhitekta Pierrea Chareaua. Chareaue je zamislio zgradu kao niz isprepletenih oblika, s liječničkom ordinacijom na prvom katu i dvije privatne razine iznad toga. Mnogi Maison de Verre uspoređuju s vilom Savoye s periferije Pariza, koju su projektirali Le Corbusier i njegov rođak Pierre Jeannerett, no za razliku od te impozantne vile izgrađene u internacionalnom stilu, Maison de Verre zahvaljujući elementima koje je u prostor unio arhitekt i dizajner Louis Dalbet posjeduje lirsku profinjenost. Kuća je godinama bila u vlasništvu obitelji Dalsace, a onda ju je 2005. godine kupio američki kolekcionar Robert M. Rubin i temeljito je obnovio.
9. Dnevna soba Finna Juhla u njegovom domu u Danskoj
Finn Juhl bio je danski arhitekt i dizajner, najpoznatiji po dizajniranju namještaja koji je tijekom 1950-ih i 60-ih bio potpuna suprotnost od neoklasicizma koji je do tada vladao. Budući da je po zvanju bio i arhitekt, Juhl je svoju ultramodernu kuću otvorenog nacrta, što je za to vrijeme bilo radikalno, koristio kao prostor za eksperimentiranje. Stropove u svakoj od soba obojao je u različite boje kako bi stvorio različita raspoloženja. Iako su sam prostor, namještaj i uređenje općenito vrlo jednostavni i skromni, sve zajedno izgleda izvanredno.
10. Le Corbusierova kuća za odmor na Azurnoj obali
Švicarski arhitekt Charles-Édouard Jeanneret, poznatiji kao Le Corbusier, za svoju je suprugu Yvonne 1952. godine sagradio “Le Cabanon” – minijaturnu kuću za odmor, odnosno drvenu kabinu dimenzija 3,66 x 3,66 x 2,26 m. Kabina nema pravu kupaonicu, samo toalet koji se nalazi pored kreveta, niti kuhinju; par je objedovao u susjednom objektu u koji se moglo ući izravno iz njihove kabine. S vanjskim dijelom koji izgledom podsjeća na kanadsku brvnaru, unutarnjim zidovima od šperploče i ugrađenim namještajem “Le Cabanon” predstavlja pravu dioramu revolucionarnog svjetonazora ovog arhitekta.
Ostalih 15 prostora s popisa su:
- Dnevni boravak Nancy Lancaster u njenom stanu u Londonu,
- Blagovaonica Philipa Johnsona u restoranu Four Seasons u New Yorku,
- Dnevna soba Cyja Twomblya u njegovom stanu u Rimu,
- Glavna izložbena galerija Ludwiga Miesa van der Rohea u Novoj nacionalnoj galeriji u Rimu,
- Stan Stanleyja Kubricka iz filma 2001: Odiseja u svemiru,
- Spavaća soba Donalda Judda u njegovom potkrovlju u New Yorku,
- Salon Yvesa Saint Laurenta u njegovom stanu u Parizu,
- Dnevni boravak Davida Hicksa na njegovom imanju u Oxfordshireu,
- Dnevni boravak koju je Paul Rudolph dizajnirao za Roya Halstona u njegovoj kući u New Yorku,
- Dnevni boravak Ricarda Bofilla u La Fábrici u Španjolskoj,
- Ured koji je Andrée Putman projektirao za tadašnjeg ministra kulture Jacka Langa 1984. godine u Parizu,
- Dnevni boravak Vincenta Van Duysena u njegovoj kući Antwerpenu,
- Predvorje hotela Delano u Miamiju, koje je projektirao Philippe Starck,
- Ured koji je projektirao Rem Koolhaas u vili Lemoine u Bordeauxu,
- Umjetnički muzej Teshima u Japanu.
