U veljači prošle godine Europski parlament i Vijeće Europske unije postigli su dogovor o programu „Digitalna Europa“
Europska unija ključ svog budućeg rasta vidi u digitalizaciji i prema tome će ulaganja poduzetničkog kapitala u računala visokih performansi, njihovu sigurnost i digitalne vještine biti prioritet. Uvjet koji se navodi kao nužna baza za implementaciju ovih ulaganja su kvalificirani ljudi koji su se sposobni služiti novim tehnologijama. Ima li Hrvatska takvu bazu?
Ekonomski institut Zagreb je 2018. godine u svom istraživanju dobio rezultate prema kojima je samo 17 posto tvrtki u Hrvatskoj intenzivno digitalizirano. Taj podatak dovoljno govori o tome koliko razmišljamo o digitalnom poslovanju i gdje se nalazimo.
Srećom da postoje ovakva istraživanja jer bi nam Vlada vrlo lako mogla prodati obmane koje se plasiraju u medije o velikim projektima digitalizacije. Jedna od takvih je uvođenje obveznih elektroničkih računa u sustavu javne nabave od 1. srpnja 2019.
U Europskoj uniji je još u srpnju 2016. stupila na snagu uredba prema kojoj su svi elektronički dokumenti na kojima se nalazi elektronički pečat pravovaljani. Mi navodno pratimo trendove u Europskoj uniji i radimo na unapređenju poslovanja, ali članak portala Prviplan.hr upravo otkriva kako mi uopće nismo spremni za promjene ili ih jednostavno ne želimo.
U članku je naveden broj od 142 propisa koji zahtijevaju uporabu pečata. U ovom slučaju nije nužno ulaziti previše u analizu svih tih propisa. Dovoljno je vidjeti kako naše poslovanje funkcionira u praksi kod običnih stvari kao što su računi.
Poslodavci i dalje ispisuju račune i šalju ih poštom. Nema nikakvog plana za stvaranje jedinstvene procedure za rukovanje računima i svaka tvrtka ima svoj način rada. U javnom sektoru je potpuno ista priča, a naglo se forsiraju rokovi za valjda „čarobnu“ prilagodbu preko noći bez nužnih preduvjeta koji su izostali.
Estonija svjetlosnim godinama ispred nas
Pravi uzor za razvoj i digitalizaciju nam ne moraju više biti skandinavske ili zapadne zemlje. Estonija je prošla sličan put tranzicije početkom devedesetih i nakon odlučnog rješavanja gospodarskih problema u Estoniji se danas odvija poslovna revolucija kakvu mi samo možemo sanjati. Estonija je uvela sustav e-građana u kojem bilo tko može pokrenuti posao, čak i u slučaju da nema boravište u toj zemlji.
Estonski model e-Residency pruža dobivanje elektroničkog državljanstva tj. digitalnog identiteta koji omogućuje da bilo tko u bilo kojem dijelu svijeta dobije digitalnu osobnu iskaznicu koja je dostupna i na mobitelima.
Ovdje nije samo privlačna digitalna administracija koja olakšava mnoge stvari, već je porezni sustav daleko pravedniji od hrvatskog. U Estoniji porez na dohodak iznosi 20 posto, ali on se ne naplaćuje ako se dobit reinvestira. Porez se obračunava samo ako se dobit isplaćuje. Ne treba uopće spominjati kako se sve transakcije vrše digitalnim potpisom, a zbog blockchain tehnologije u svakom je trenutku moguće vidjeti koje javno tijelo i za koju svrhu koristi nečije podatke.
Nije digitalno poslovanje samo privatni sektor
Pomak prema digitalnom poslovanju nije usko vezan uz privatni sektor. Naš javni sektor bi trebao zapravo napraviti cijelu jednu reorganizaciju koristeći prednosti digitalnog poslovanja. Nažalost tromost sustava i odbijanje promjena su očito prevelike prepreke za napredak.
Švedska pokazuje koliko se pametnim inovacijama mogu riješiti problemi. Ključ digitalnog poslovanja je njegova racionalizacija i velika ušteda radnih sati koji se mogu utrošiti na druge, korisnije, stvari.
Šveđani su dugačke redove ispred liječničkih ordinacija i trošenje radnih sati liječnika opće prakse odlučili promijeniti putem aplikacije Kry. Aplikacija je namijenjena povezivanju pacijenta i liječnika radi savjeta, liječničkih recepata i nalaza. Pacijenti u aplikaciji zakazuju petnaestominutni video poziv sa svojim liječnikom. Prije zakazanog video poziva pacijent mora u aplikaciji opisati simptome, napravit upload fotografija i odgovoriti na neka ponuđena pitanja.
Jednom malom inovacijom Šveđani su napravili velike uštede i njihovi liječnici svoje radne sate mogu posvetiti drugim poslovima umjesto da rješavaju kilometarske redove pacijenata pred vratima. Ista aplikacija se u međuvremenu proširila u Španjolsku i Norvešku, a Francuska je također pokazala interes za njeno uvođenje.
Dok druge države racionaliziraju svoj rad i olakšavaju život građanima, Hrvatska povećava broj zaposlenih u javnom sektoru, ubire sve više poreza i nameta te stvara klimu za zatvaranje privatnih tvrtki i iseljavanje.
