Prokopavanje i otkrivanje mladih hrvatskih literarnih imena: Marija, Ivan, Vesna…
Hrvatska suvremena književnost je za razliku od nerijetkih predrasuda zaista odlična, kvalitetna i bogata i raznolika. Autora je more, a kad bi si zadali zadatak da samo otkrivamo nove domaće dragulje, morali bismo se posvetiti samo tome i s lakoćom bi se s obzirom na količinu, bavili i sa stotinjak autora godišnje (a nama smrtnicima je to teško izvediv podvig). Zastupljeni su svi žanrovi, nežanrovi i stilovi pisanja, razne dužine, književne vrste, uzrast, motivi i interesi pisaca. S obzirom na malo tržište, fascinatno je kako svatko može pronaći nešto za sebe.
Ovoga puta htjela sam se osvrnuti na troje njih koji su i više nego posebni, talentirani, te svaki na svojstven način nekonvencionalni i zanimljivi autori. Ono što ih veže jest to da su svi mladi, ako uzmemo u obzir da se u našem društvu mladim književnikom smatra uglavnom onaj ispod 35 godina, manje zastupljeni u medijima od etabliranih pisaca na sceni, ali vrijednog i dobrog stvaralaštva.
Zabavna, a kvalitetna. Jednostavno… Marija
Prva od njih je zagrebačka autorica Marija Solarević, meni jedna od najdražih pojava koje sam u posljednjih nekoliko godina svjesna. Ono što je kod nje posebno, ako se ravnamo prema klasičnim definicijama o tome što je pisac, je činjenica da nema onako klasično objavljenu knjigu koju možete držati u ruci i koja je u cjelosti njeno autorsko djelo (još! Priprema zbirku priča Noćne ptice te zbirku poezije). Ipak, ne smatram da se zato ne može smatrati piscem kojeg preporučuješ nekome za čitanje. Zastupljena je dakle, u nekim antologijama u kojima možete čitati njezine kratke priče, pobjednica je natječaja MetaFora za 2013./2014. godinu i ušla je u uži izbor za nagradu Kritične masa.
Međutim, ono najvažnije je, gdje sam ju osobno i sama otkrila, je njena kolumna Shiftshaper na stranici Cekape-a, odnosno Centra za kreativno pisanje koji je u posljednje vrijeme važna komponetna društvenog djelovanja u domaćoj književnoj atmosferi. Kolumna je tematski definirana kao kolumna o književnosti i popularnoj kulturi. Sjećam se kad sam ju davnih dana čitala nemajući nikakav prethodni kontekst ni o tekstu ili autorici i mislila si kako je ovo dobro. Povlači u čitanje, stvarno je zanimljiva. Nakon nekog vremena život me ponovno vratio na tu kolumnu pa sam ju počela redovno čitati i od tada sam baš fangirlica. Distinktivan autorski glas i osobni pečat, zabavna, a kvalitetna. Jednostavno… Marija. Jedna jedina. Rekla bih „prpošna“ kad bi mi ta riječ ne bi bila totalno čudna, ali tako nekako. Njene radove, poeziju i prozu možete čitati na njenom blogu na Mediumu, a ne škodi i zapratiti ju na društvenim mrežama za dodatan fiks njenog dobrog pisanja.
Najmlađi hrvatski autor, Ivan Baran
Drugi autor je fantasy autor Ivan Baran. Poseban po mnogočemu. Smatram ga visokointeligentnim tipom, što ćete vjerojatno odmah zamijetiti ako ga budete čitali, pa čak i ako ste poput mene, netko tko se u malo čemu može složiti s njegovim razmišljanjima. Toliko je kvalitetan i vrstan pisac da se bez suzdržavanja može reći da su takvi rijetki, da su jedan u sto tisuća ili takvo što, da bi književna scena trebala proplakati od sreće što postoji i slične stvari, a da se ne bude optužen za pretjerivanje. Za patetiku. Za snobovsko prenemaganje.
Knjigu Enzolart objavio je u vlastitoj nakladi kad je imao šesnaest godina čime je ujedno bio (a možda je i dalje) najmlađi hrvatski autor. Tu je knjigu počeo pisati kad je imao dvanaest godina. Uslijedila su dva nastavka koja se mogu besplatno skinuti, a dostupna su i u audio formatu.
Osim klasičnog spisateljskog djelovanja koje podrazumijeva pisanje knjiga, Ivan Baran ima vlog na Youtube-u te je aktivan na svojoj Facebook stranici na kojoj možete zadovoljiti svoju potrebu za promišljanjem, intelektualiziranjem, filozofskim, znanstvenim, religijskim i još ponekim mentalnim izletima.
Ljepota izdavaštva je u tome da se ponekad (nerijetko?) provuku pisci koji se ne ističu naročitom vještinom (doduše, to su, barem po mojem mišljenju, gotovo uvijek oni kojima književnost nije primarni poziv), a s druge strane spektra imate ljude poput Ivana Barana. Ne znam ima li štogod protiv medijskom eksponiranju i daljnoj distribuciji djela, ali s obzirom na mlade godine, nadam se da će ga i šira javnost imati prilike upoznati.
Nagrađivana mlada autorica Vesna Kurilić
Vesna Kurilić, posljednja u ovome nizu, nagrađivana je mlada autorica (tri nagrade SFERE od kojih je najaktualnija ovogodišnja) koja je nedavno objavila knjigu Izazov krvi. S Ivanom Baranom je kolegica po žanru, iako je način koji pristupaju fantasyju nimalo sličan. Kul stvar oko te knjige je da se radnja vrti oko čopora vukodlaka i jednoj, dvije ljubavne priče koje su smještene u Gorskom kotaru. Iako imam averziju prema knjigama u čijem opisu stoji išta slično riječi „vukodlak“, ovo je odličan i pitak roman i aspolutno je genijalno kada se pisci toliko igraju da nešto tako nesvakidašnje smjeste u naše prostore. Pored toga, radnja je smještena u devetnaesto stoljeće. Ako se ikada zateknete na promociji knjige, nemojte se iznenaditi autoričinom pojavom koja se manifestira prigodnom haljinom i ukuleleom za dodatni doživljaj.
Priče su joj objavljivane u brojnim zbirkama znastvenofantastične i fantastične književnosti. Osim tamo, Vesnu se može čitati na osobnom blogu na adresi skirtsnwolves.com, iako na engleskom jeziku. Fora je to blog koji obiluje spisateljskim, knjižničarskim i životnim mudrostima koji svakome dobro dođu. A ne sumnjam da bi vas osvojila i svojim tekstovima na stranicama GKR magazina. Moji apsolutni favoriti : CSI knjižničar i kataložna forenzika. Po svome izričaju zbilja osebujna, topla, draga i zanimljiva autorica.
Naravno, nema sumnje da osim ova tri genijalna otkrića, hrvatska suvremena književnost krije još mnogošta…
