Luce i “Susret” isprepleten notama i emocijama

Piše: Sara P.

Mlada kantautorica Luce definitivno ima što ispričati kroz emocionalni album “Susret” koji isprepliće emocije od sjete i čežnje do vrckavog optimizma.

Luce svojim toplim i jedinstvenim glasom publiku hipnotično unosi u svoje pjesme i prenosi emocije toliko iskreno i stvarno da slušatelj ulazi u njen svijet i svaku pjesmu proživljava osobno. Često uspoređivan glas sa Adele ili Lanom del Rey ne dočarava Lucijin vokal, koji je u potpunosti jedinstven sa prizvukom jednog prošlog vremena, poput jednog kako bih ga ja slobodno nazvala “lirskog bluesa”, a Luce često kaže melankolija u boji. Tako je u četvrtak i Rijeku obojila tom melankolijom i oduševila riječku publiku. Koncert na botelu Marina, u nešto intimnijoj atmosferi nego veliki koncert Tvornice kulture, bio je glazbena poslastica za sve koji su se odazvali te veliki doprinos glazbenom dijelu Impulse Festivala. Riječkoj publici talentirana Luce predstavila je svoj novi album prvijenac “Susret” te još mnoštvo pjesama koje će se pojaviti na drugom albumu i nekoliko obrada kao što su “Gdje Dunav ljubi nebo” Josipe Lisac, “Čuvaj me” od grupe Pavel i “Plešem sama” od Detour-a.

Imala sam čast porazgovarati sa Luce i doznati ponešto o njenom glazbenom putu i snovima te osvrt na koncerte na kojima je predstavljen njen album prvijenac “Susret”.

Tri godine od tvog prvog koncerta u Malom pogonu Tvornice, vraćaš se na veliku pozornicu Tvornice kulture sa novim albumom. Kakav je osjećaj prisjetiti se prvog koncerta i sada ovog velikog predstavljanja prvog albuma? Kakav bi savjet dala tadašnjoj Luce?

Kao što ti je uvijek tvoj problem u danom trenutku najveći, tako ti je i svaki koncert najbitniji, ali postoje ti neki još bitniji od bitnih. Za oba koncerta u Tvornici sam se dosta pripremala, što psihički, što na probama s bendom i gostima. Sjećam se da sam nakon Malog pogona Tvornice bila ponosna kako sam uspjela zadržati emocije pod kontrolom iako mi je to bio prvi veliki važni koncert i mogla sam se rasplakati već na prvoj pjesmi. Slično se dogodilo i neki dan u Velikom pogonu Tvornice, ali su stres, pritisak i odgovornost bili nemjerljivo veći. Savjet tadašnjoj Luce bi bio da se manje brine i više vjeruje u sebe, ali to bi rekla i današnjoj sebi.

Kako je bilo zasvirati u Rijeci nakon toliko vremena i kakva je bila atmosfera na koncertu u botelu Marina?

Poslije tri godine se vraćam u Rijeku u kojoj su nastale i neke od pjesama ili su bile inspirirane nekim uspomenama iz Rijeke. Iznimno mi je bilo drago vratiti se svirati u Rijeku, publika je bila super, odlične reakcije na novi album i veselim se ponovnom dolasku u Rijeku.

Kolike si kompromise morala možda učiniti da bi našla svoj prostor na sceni… i da li si razmisljala o širenju na inozemnu scenu?

Od inozemne scene sam odustala s onim prvim maštanjima i pisanjem na engleskom. Nastupi u regiji dapače, ali ne sanjam neku ludu inozemnu karijeru. Kompromis uvijek postoji, čim stvaraš zvučnu sliku s aranžerom i producentom, a ne potpuno sam, kao što se i oni nama autorima nekad malo prilagode, jer svatko od nas čuje i “vidi” pjesmu na svoj
način. Nemam problema s tim dok god pjesma zadrži formu, ideju ili stil kojim sam i ja kao autor zadovoljna.

O kojim glazbenim suradnjama sanjaš (naše ili strano)?

Uh ima toga brdo cijelo, ali neki top tri bi bili Glen Hansard, Matt Corby i Paolo Nutini.

Koji bi bio idealan scenarij u kojem se vidiš za 5 godina?

Nastavila sam se bavit glazbom koju stvaram i izvodim s ljubavlju, ali s puno boljim stanjem na računu, po mogućnosti sam produktivnija u pisanju i pišem i za druge izvođače. Zdrava sam, sretna i zadovoljna svojim životom, a obitelj je i dalje potpora broj jedan.

Čime bi se voljela baviti osim pjevanjem?

Voiceoverom, dati pjesmu svoju u neki film, biti član žirija nekog talent showa, ima puno toga. 🙂

Svakako čime god će se Luce baviti u bliskoj ili dalekoj budućnosti neka to bude glazba, jer za glazbenu scenu nedostatak takvog vokala bio bi veliki gubitak.

Piše: Sara P.