Programi digitalizacije su zadnjih godina jako popularni u Hrvatskoj. Dovoljno je samo reći kako se pokreće ili planira projekt digitalizacije i već vas javnost percipira kao modernog čovjeka s pogledom prema budućnosti.
Digitalizacija je lijepa riječ na papiru, ali ona zaista može unaprijediti i ubrzati neke procese te olakšati mnoge stvari. Govorimo li o kulturi, tada odmah pomislimo na digitalne verzije kulturnih dobara i repozitorije u kojima korisnik može pronaći cijelo bogatstvo hrvatske kulture. Jesmo li po tom pitanju napravili nešto i rade li na tome naše institucije u kulturi?
Od kraja devedesetih godina mogu se pratiti razni projekti koji počinju spominjati digitalizaciju u kulturi. Od tada su se promijenile razne radne skupine, projekti i njihovi sudionici, ali dovoljno se smjestiti u bližu prošlost kada je upotreba interneta i računala već uobičajena stvar i tehnički aspekti omogućuju pokretanje kvalitetnih projekata digitalizacije. 2007. godine nastat će projekt Hrvatska kulturna baština čiji su nosioci bile vodeće kulturne institucije u Hrvatskoj.
Cilj projekta je bilo stvaranje središnjeg mrežnog mjesta koje će biti digitalni repozitorij cjelokupne hrvatske kulture i mjesto suradnje hrvatskih kulturnih institucija na svim razinama. Cijelu ozbiljnost projekta su podigle i smjernice za digitalizaciju koje su tih godina donijete i predstavljale su konkretne upute za sve institucije u kulturi koje žele pokrenuti slične projekte. Koji su bili rezultati projekta?
Nažalost, projekt nije uspješno prošao. Danas i dalje postoji web stranica www.kultura.hr koja očito više nije u upotrebi. Rezultati tog projekta su vrlo skromni ako se zna da je trajao oko 3 godine. Pogleda li se npr. samo brojka od 60000 digitaliziranih fotografija na razini cijele države, dobiva se dojam kako takvi rezultati nisu dovoljni. Isti broj fotografija, primjerice, sadrži samo jedna veća institucija u kulturi.
Projekti digitalizacije koji se odvijaju u Hrvatskoj su fragmentirani i nemaju središnju koordinaciju
Nakon vrlo skromnog rezultata s projektom Hrvatska kulturna baština, ista radna skupina koja je na njemu radila 2013. godine počinje s izradom dokumenta pod nazivom Strategija digitalizacije hrvatske kulturne baštine do 2020. godine. Navedena strategija sada ima još veće ambicije i ciljeve.
Osim uspostave mreže repozitorija, uvođenja nove infrastrukture i ostalih noviteta, strategijom se planira uključenje u europski projekt Europeana. Vide li se promjene nakon donošenja strategije?
Bliži se 2020. godina do koje bi se odrednice strategije trebale ispuniti, ali ponovo se stječe dojam da u praksi postoje problemi i da su novi rezultati opet skromni. Projekti digitalizacije koji se odvijaju u Hrvatskoj su fragmentirani i nemaju središnju koordinaciju. Izgleda kao da svaka institucija u kulturi ima svoj način provedbe projekata digitalizacije koji uopće nema poveznice sa sličnim projektima drugih institucija.
Manjak koordinacije i uopće postojanja središnje domene za projekte digitalizacije u kulturi stvorio je niz izdvojenih rezultata bez zajedničke osnove. Premda su neki rezultati projekata digitalizacije iznimno vrijedni, nemaju zajedničku bazu iz koje su započeti. Ulaganje u kulturu koje je sve manje nameće pitanje održivosti strategije ako se već sada zna da se mnoge institucije u kulturi ne mogu uključiti u projekte zbog manjka novčanih sredstava, nedostatka kvalificiranih djelatnika ili tehničke opremljenosti.
Neke važne institucije u kulturi, s druge strane, koje sigurno imaju veći financijski budžet uopće nemaju na svojim službenim stranicama neki oblik izbornika koji bi upućivao na digitalizirane sadržaje ili projekte. Na svakome je da osobno zaključi jesmo li ostvarili napredak od 2007. godine kada smo počeli ozbiljno pričati o digitalizaciji u hrvatskoj kulturi.
Treba istaknuti kako su neke naše institucije u kulturi ostvarile suradnju na projektu Europeana
Kako ipak nisu svi projekti loše izvedeni, postoje digitalne zbirke u hrvatskoj kulturi koje su vrijedne pažnje. Treba istaknuti kako su neke naše institucije u kulturi ostvarile suradnju na projektu Europeana, digitalnim repozitorijem europske kulture.
Primjerice, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu još od 2013. godine surađuje na projektu Europeana newspapers, a ima i svoje digitalizirane zbirke na stranici https://digitalna.nsk.hr/pb/.
Mnoge su gradske i sveučilišne knjižnice također pokrenule projekte digitalizacije novina i knjiga. Sjajan je projekt Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji se može pregledati na stranici http://dizbi.hazu.hr/. Ovaj projekt započet 2009. sadrži velik broj građe na raznim formatima i medijima koja je digitalizirana i jedan njegov dio dostupan je u Europeani. Hrvatski državni arhiv na stranici http://www.arhiv.hr/hr-hr/Istrazite-gradivo/Sto-cuvamo/Galerija-fotografija-gradiva ima vrlo zanimljive zbirke gdje se mogu vidjeti neki od najvažnijh dokumenata iz hrvatske povijesti.
Mogu se još spomenuti i neki od naših gradskih i državnih muzeja i arhiva koji imaju dostupne digitalne zbirke.
Ovo su svakako primjeri digitalizacije koji su vrijedni pažnje i na temelju kojih možemo reći da je Hrvatska zakoračila u digitalno doba. Ipak, potrebno je još mnogo truda i rada kako bi se naše institucije u kulturi kompletno predstavile i javnosti otkrile jedinstveno kulturno blago koje čuvaju.
Izvor: https://www.min-kulture.hr/
