Glumački rad u javnom ili privatnom kazalištu?

kazalište, rad, gluma
Foto: Pixabay

Kada govorimo o glumačkoj profesiji, najčešće pomislimo na svjetla pozornice, svijet blještavila i velikih uloga te rad koji je intenzivno medijski popraćen zbog čega najčešće postaje dijelom glamura i showbizz scene. S tim će se dio glumaca i glumica vjerojatno susresti tijekom svoje karijere, ali to čini samo jedan mali dio njihove profesije koji ljudi najprije zamjećuju. Mnogo manje se govori o stvarnim situacijama u kojima se svaki glumac i glumica nađe te o perspektivama njihovog zanimanja. U Hrvatskoj postoji pet studija glume (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i Dubrovnik) i nakon njihovog završetka kreće se u svijet rada koji nudi razne mogućnosti i različite oblike glumačkog angažmana. Za mnoge je rad u kazalištu upravo „logični“ slijed nakon završetka studija glume.

U Hrvatskoj postoji generalna podjela na javna i privatna kazališta. Ona je definirana Zakonom o kazalištima i sukladno tome u mnogim hrvatskim gradovima djeluju razna javna i privatna kazališta čiji popis svatko može provjeriti u Očevidniku kazališta koji vodi i ažurira Ministarstvo kulture. Dakako, navedeni Očevidnik odnosi se samo na profesionalna kazališta koja su stekla certifikat za mogućnost rada. Podjela na poslove u javnom i privatnom sektoru u Hrvatskoj često se uspoređuje i uvijek se ističu prednosti i nedostaci rada u njima. Može li se ista usporedba primijeniti i kod kazališta kada govorimo o radu glumaca?

Mogućnost zapošljavanja

Pet nacionalnih kazališta u Hrvatskoj ima svoje dramske ansamble. Jedina iznimka s dva odsjeka drame je HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci koje, osim ansambla Hrvatske drame, ima i ansambl Talijanske drame. Ostala gradska kazališta, družine i umjetničke organizacije imaju svoje ansamble, a većina njih od ukupnog broja odnosi se na dramu. Prilikom otvaranja radnog mjesta za glumce kazalište uglavnom izdaje natječaj koji predviđa održavanje audicije. Audicije mogu biti vezane uz pojedini projekt ili za radno mjesto u ansamblu prema postojećoj sistematizaciji. Bitno je napomenuti kako nacionalna ili gradska kazališta u sistematizaciji različito gledaju na važnost uloga. Prilikom provođenja natječaja za otvoreno radno mjesto navodi se o kakvoj je ulozi riječ. Pritom se u specifikaciji koriste termini poput „male, srednje i velike uloge“ ili „glavna, sporedna ili epizodna uloga“. Specifikaciju prati i koeficijent koji je dodijeljen definiranom radnom mjestu. Plaće glumaca se u nacionalnim i gradskim kazalištima kreću od 6000 do otprilike 10000 kuna, ovisno o njihovom statusu i godinama staža. Najviši iznosi primanja se odnose na glumce koji imaju status prvaka drame što se može postići tek nakon mnogo godina rada i zapaženih uloga. Zakon o kazalištima također nastoji zaštiti glumce pri zapošljavanju pa propisuje minimalne rokove na koje se potpisuju ugovori o radu.

Situacija u privatnim kazalištima je ipak malo drugačija. Pogleda li se Zakon o kazalištima, može se zaključiti kako njihov rad nije toliko detaljno izložen pošto se na njih odnose samo dva članka. Rad glumaca u privatnim kazalištima će prema tome biti definiran sukladno potrebama i mogućnostima kazališta kao poslodavca. Privatno kazalište vodi ravnatelj i sva zapošljavanja ili angažmani glumaca ovisit će o tekućim sredstvima. Audicije su također način provjere sposobnosti kandidata za radno mjesto. Službeni podaci ili procjene o kretanjima primanja glumaca u privatnim kazalištima nisu bila dostupna, a na službenim stranicama nekih kazališta, koje su letimično pregledane, nisu bili dostupni akti o sistematizaciji radnih mjesta ili prikazi tablica s poslovima.

Mogućnost zapošljavanja tj. angažiranja glumaca koja je vjerojatno zajednička javnom i privatnom kazalištu odnosi se na autorske ugovore. Autorski ugovori često su vezani uz pojedine poslove ili projekte i jedan su od češćih načina ugovaranja suradnje. U autorskim ugovorima su često navedeni i specifični načini isplate sredstava (npr. po probi ili po izvedbi), a dodatna pogodnost postoji za glumce koji su članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (za što postoje određeni uvjeti) i time mogu dobiti nešto veći postotak honorara.

Natječaji za održavanje audicija imaju kontinuitet tijekom cijele godine, ali konkurencija je među glumcima velika i potrebne su temeljite pripreme za svaku audiciju. Tržište rada puno je glumaca koji traže angažman i dugoročno rješenje svog radnog statusa pa je rad na sebi i svojim vještinama ključni faktor uspjeha.

Uspješnost poslovanja

Na kraju se može usporediti način poslovanja javnih i privatnih kazališta što može biti zanimljiva informacija svakome tko se profesionalno bavi glumom.

Nacionalna i gradska kazališta dobivaju za svaku godinu određeni iznos budžeta od svojih osnivača ili institucija koje financiraju njihov rad. To sigurno predstavlja određenu sigurnost pošto su novci u proračunima javnih tijela već osigurani, ali zadnjih godina smo svjedoci učestalog smanjenja sredstava za područje kulture. Gradske i državne institucije imaju sve manje sluha za potrebe kulture i budžeti na raspolaganju su u progresivnom opadanju.

Privatna kazališta većinu svog poslovanja financiraju sama i to uglavnom od prodaje ulaznica. Jedina garancija održavanja ili povećanja njihova budžeta je uspjeh predstava i kvalitetna promidžba. Javna tijela raspisuju mnoge natječaje za projekte u području scenskih umjetnosti što može biti još jedan dodatni izvor sredstava, no sličnih bi natječaja ipak trebalo biti više da se zadovolje ukupne potrebe.


PODRŽITE NAS
Pratite nas na Facebooku!
DONACIJE

Ako želite podržati slobodno novinarstvo i Planet.hr možete donirati putem stranice za donaciju: Donacije