Maja Sačer bez sumnje pripada onoj skupini književnika o kojima se ne govori dovoljno s obzirom na njihovu kvalitetu
Ne, ne govorim to zato što je riječ o izvanserijskoj aktivistici koja na svojoj Facebook stranici Maja Sačer o istini i lažima podiže kolektivnu svijest nacije, nego na zbiljskom temelju književne kvalitete. U redu, Maja možda nije sasvim nepoznato ime u moru neotkrivenih, a objavljenih domaćih pisaca, te je na sceni, ako možemo to tako nazvati, već niz godina. Ipak, jedna je od onih koji svojom energijom i svježinom pristupa naslućuju da njezin trenutni status u suvremenoj književnosti Hrvatske nije i krajnji domet, te da će se o njoj daleko više pričati u budućnosti.
Od dosada četiri objavljene knjige, najnoviju od njih izdala je prije nepunih tri tjedna naziva Hungry for love pod imenom Maya Sacher. Pokrivajući temu žene koja javno voli dva muškarca, i to na način da drugi ulazi u život dok je prvi (inače suprug) u komi, ovih je dana dala nekoliko zanimljivih intervjua o knjizi domaćim medijima. Već i sam naslov sugerira nešto neobično. Knjiga je u startu pisana na engleskom i kao takva okrenuta stranom tržištu te izdana na Amazonu.
Rijetkost je vidjeti hrvatskog autora kako se odlučuje na tako nešto. Ništa ne govori više o krizi izdavaštva kao to da čak i autor uskraćuje svoje povjerenje u njegovu efikasnost i brigu oko knjige nakon izdavanja. O odnosu veličine tržišta engleskog govornog područja te našega nije potrebno ni govoriti, a gigant poput Amazona zasigurno ne djeluje loše pri pomisli na neku prosječnu domaću izdavačku kuću. Potencijalni uspjeh na stranom tržištu i onoga u granicama Hrvatske je, svakome je jasno, nemjerljiv. Best seller na Amazonu donosi karijeru u maniri Stephena Kinga, a isti u Hrvatskoj izgleda, kako otprilike ovim riječima kaže Andrea Andrassy „ Super, imam bestseller, kupit ću si mobitel!“. Kod nas autor može biti sretan ako na knjigu dobije nekoliko recenzija, odradi par promocija i proda onoliko da cjelokupnom prodajom zaradi prosječnu mjesečnu plaću. Otegotna okolnost Amazonovog tržišta definitivno je prezasićenost količinom sadržaja pa djelo može proći nezamjećenije nego ovdje, ali ono je svejedno i dalje dinamično, veliko i neograničeno. Također, ovo joj nije prva knjiga na engleskom pa se tako može pročitati i Unalive and kicking iz 2012. Knjiga ima apsolutno ludu premisu.
Kako moj primjerak knjige Hungry for love čeka na dostavu od mjesec do mjesec i pol dana, ne mogu ništa reći o nepročitanoj knjizi. Ustupljen mi je doduše početak knjige pa ću ipak nešto izbrbljati : da, odličan je! Zato sam se ovim putem odlučila osvrnuti na dva prethodna Majina djela koja su objavljena u hrvatskom izdavaštvu : roman Napaljena i zbirka priča Božji grijesi. Obje objavljene u izdanju pokojnog Algoritma 2012., odnosno 2009.godine.
Vjerujem u nedostatku bolje klasifikacije, Napaljena se definira kao erotski roman. To dakako, jasno i iz samog naslova, nije sasvim neosnovano jer su tematski motivi erotike prisutni kroz cijelu knjigu. Ipak, čak i ako vam taj žanr nije naročito privlačan, ova bi vam se knjiga zbog svojih oscilacija unutar njega svejedno mogla svidjeti. Ako su vam prve asocijacije na žanr erotike nekvalitetne knjige s opskurnim naslovima i naslovnicama, lošom karakterizacijom likova i labavim spisateljskim umjećem, ova se od toga može odmah ograditi. Ja sam ga doživjela kao blago devijantan u žanrovskom smislu, chick lit roman jer su kosturski elementi istoga sadržani, ali svejedno odudara od njegovog klasičnog primjera. Diskurs je moderan, brz, svakodnevni, neopterećen stilskim ukrašavanjem, a u središtu je junakinja, mlada žena smještena u aktualno doba, ili u ovom slučaju, antijunakinja koja dolazi ravno iz hrvatskog društva, zagrebačka ekonomistica Tijana koja je ili u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima te ju muče oni metaegzistencijalni svjetovni problemi. Okosnica romana je paranomalni element fantomskih orgazama koji iz vedra neba i u najneprimjerenijim trenucima počinju napadati Tijanu, pa je svakodnevni život, pokušaj razumijevanja i nošenja s tom nerazjašnjivom pojavom, ono oko čega se radnja gradi. Ne bi trebalo ni izostaviti jednu osobinu narativnog stila koji krasi roman, a to je njegova humorističnost. Dakle, ako ga definiramo kao paranormalni humoristični erotski chit lit roman, jasno je zašto izlazi iz granica jednog i drugog žanrovskog obilježja. Po stilu i pristupu, usporedila bih ga s romanom RSVP Tare Moore koji je apsolutno genijalan, groteskni komad chit lit-a.
U zbirci priča Božji grijesi objavljenoj tri godine ranije vidimo jednu ozbiljniju Maju, iako je njezin smisao za lijepu uvrnutost i ovdje prisutan, kao i interes za teme poput muško-ženskih odnosa koji se u ovom slučaju ipak prikazuje kroz razne perspektive i vremensko-prostorne relacije, obrađuju se i druge moralne dileme. S obzirom da je Maja Sačer izrazito kvalitetan autor, načitan i vrsan u izrazu, moja je preferencija bila ta da ju radije čitam u toj ozbiljnoj, umjesto prpošnoj i mjestimice zbilja humorističnoj verziji. Mislim da je njezina vrijednost upravo u onoj svježini koju sam spomenula na početku, mogućnosti da ispriča i uvuče u priču, što je rijetko u domaćoj književnosti koja je više orijentirana na stvarnosni i umjetničko-prozni diskurs.
Do nekih boljih vremena kada će nam se Maja vratiti u hrvatskom izdanju, ova su dva ostvarenja od nemale vrijednosti za hrvatsku scenu, čineći je šarolikom i nemonotonom s tim netipičnim žanrovskim i tematskim orijentirom za nju.
