Ako ste imalo znatiželjni kad je riječ o popularnim naslovima suvremene hrvatske književne scene, naziv „4 brave“ zasigurno vam zvuči poznato. Ovaj hvaljeni roman izišao je prije gotovo dvije godine i dalje je među najčitanijima – s razlogom.
Željka Horvat Čeč, „žena, majka, spisateljica i antifašistkinja koja se nada da će Arsenal i Rijeka jednom osvojiti prvenstvo“ (potonje je u međuvremenu i ostvareno), dio je međimurskog spisateljskog kruga koji je u posljednje vrijeme iznjedrio najveće književne veličine Hrvatske. Njezina zbirka poezije „Moramo postati konkretni“ uvrštena je na listu najboljih knjiga iz 2015, a tepa joj se kao i pjesnici zbog koje se ponovno čita poezija. Roman „4 brave“, doima se na trenutke kao da je prozna inačica te zbirke, samo smještena u vrijeme prije no što čovjek dostigne određen stupanj zrelosti.
Kao što mnogi, uključujući i mene, na prvu pomisle, ne radi se o engleskom izrazu „za hrabre“ nego doslovno o četiri brave. Urednik na poleđini knjige sugerira kako se već iz naslova naslućuje o čemu se ovdje radi. Iza te četiri brave nalazi se dobro zaključana trauma, a zbog načina na koji je broj četiri zapisan, znamenkom umjesto slovima, jasno je da se radi o onoj najtežoj – iz djetinjstva.
Uspoređivana s Velikom bilježnicom Agote Kristof te iako tematski različitom, strukturom i načinom obrade sličnom romanu Kosa Posvuda autorice Tee Tulić, 4 brave je fragmentarni roman koji otkriva sve čari i nečari života u međimurskom selu. Knjiga tako prati odrastanje pripovjedačice Željke, od 1991. kada upisuje prvi razred osnovne škole, sve do 1996. te sve neizbježne popratne pojave koje ono podrazumijeva. Mješavina fikcije i zbilje (kako je i autorica sama rekla, istina je baš u onim detaljima koje su prvi čitatelji ocjenili pretjeranima, pa tako i izmišljenima), radnja ipak ne funkcionira kao autobiografija, nego kao cjelokupni prikaz društva malog sela tog doba kroz epizode iz njena života. Mala Željka je fantastična i šarmantna dok u svojoj dječjoj nevinosti promatra moralno blago devijantno, a opet tako svakodnevno i svima nama znano društvo. Ponekad ju ljuti nepravda, ponekad je zbunjena i uplašena, a ponekad nepristrana dok govori o nevjerojatnim stvarima, omogućavajući tako čitatelju da jače proživi grotesknost pojedinih prizora. Kako odrasta, tako joj se i sintaksa i vokabular postupno razvijaju, a um izoštrava.
Teme pokrivaju razne aspekte društva: kako se odrasli odnose prema djeci na selu, dječačke odnose u razredu, rodbinske peripetije, mračne tajne, školski sustav devedesetih, kako politika i religija dijele ljude, licemjerstvo, dvostruke standarde, nošenje stigme zbog onoga što jesi i opasnosti koje sa sobom donosi nekomformizam. Zanimljivo je to što knjiga sadrži i preslike originalnih školskih zadaća i sastava autorice, kao i članke iz tadašnjih novina te otvorene prijetnje njezinoj obitelji.
Ipak, u svemu tome, pripovjedna narav romana uspijeva biti komična i lagana. Duhovitost je svakako jedan od najvećih aduta ovog romana. Ta se duhovitost ostvaruje neizravno na način da autorica ne pretendira biti humorističnom, već živost i kontekst radnje, jedinstvenost struje svijesti infantilnog glasa glavnog lika, jednostavno čine svoje.
Što se dogodilo sa stricom Stevom koji je imao nove hlače, Renatom koji je svoje prijatelje nazvao izdajicama, što kaže Teta Mara te zašto djeca ne bi trebala otvarati paštetu, neke su od stvari koje možete saznati. Mogu se također naći i važna pitanja poput „Idu li Srbi i Hrvati u isti raj kad umru?“.
Brzo, zabavno, ozbiljno, nježno, okrutno, ovo je definitivno još jedno vrijedno ostvarenje recentne hrvatske književnosti.
Čitati ako već i sada volite Željku Horvat Čeč i njezin osebujni, prepoznatljivi rukopis. Čitati ako volite hrvatsku suvremenu književnost, jer ovo na neki način i jest tipičan hrvatski prozni rad. Čitati i ako ne volite hrvatsku suvremenu književnost, jer ako ste umorni od surovosti u prikazu društva, turobnosti, pesimizma i teških tema, ovo je knjiga koja vas uspkros ozbiljnoj naravi tema koje obrađuje, neće deprimirati. Čitati dakle, ako vam je do mladih autora i svježine koju donose. Čitati ako volite biti u toku s najnovijim pojavama na književnoj sceni koje privlače pozornost kritike i publike. Čitati čak i ako ne volite čitati, jer ovaj fragmentarni roman na svega sto trideset šest stranica bit će upravo ono što volite: kratak, a pitak i zanimljiv. Čitati jer naposlijetku, ovaj odličan roman ne daje razloga za suprotno.
