Prvi puta od hrvatske samostalnosti dogodila se situacija da u prvom krugu predsjedničkih izbora aktualni/a predsjednik/ca nije pobjedio/la.
Zoran Milanović relativni je pobjednik prvog kruga predsjedničkih izbora s 29,55% osvojenih glasova birača (uz izlaznost od 51,20%). S njim će u drugi krug i aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (26,65%) kojoj je, doduše, opasno zaprijetio Miroslav Škoro (24,45%) kojemu je za ulazak u drugi krug falilo manje od 42.000 glasova.
Na četvrtom mjestu našao se bivši sudac Kolakušić, ali s daleko manjim brojem glasova (111.916) od pompoznih najava (spominjala se brojka od 600.000) te s mizernim postotkom (tek 5,87%). Peto mjesto pripalo je najugodnijem iznenađenju ovih izbora, Dariu Juričanu koji je već nekoliko puta mijenjao ime u Milan Bandić (taj se spor oko imena još uvijek vodi). On je sa svojom platformom pod geslom „Korupcija svima, ne samo njima“ osvojio 4,61%, što je pretočeno u glasove, za njega, izrazito respektabilnih 87.882 glasa.
Slijede potom Dalija Orešković (2,89%), Ivan Pernar (2,31%), Katarina Peović (1,12%) te kandidati s manje o 1% glasova Kovač (0,95%), Đapić (0,21%) i Babić (0,15%). Posebno u oči bodu rezultati Đapića i Babića koji su zajedno jedva osvojili nešto preko 7.000 glasova, a oboje su DIP-u predali više od 10.000 kandidacijskih potpisa. Opravdano je, stoga, zapitati se kako su oni te potpise prikupili te jesu li oni, zapravo, bili nečiji trojanski konj u ovoj izbornoj utakmici.
Zoki bez „zoranizama“, Kolindu koštali gafovi
Prvi puta od hrvatske samostalnosti dogodila se situacija da u prvom krugu predsjedničkih izbora aktualni/a predsjednik/ca nije pobjedio/la. Reći će mnogobrojni analitičari da je tome kumovalo puno različitih razloga (veliki broj kandidata, jaki kandidat na sličnom političkom spektru, stanje u HDZ-u…), ali najvažniji razlog leži u samoj predsjednici.
Kolindini gafovi i ispadi (8.000 €, Dražen Petrović Zadranin, poginuli u Domovinskom ratu kojima je drago što su poginuli…) posljednjih tjedana (a bilo je toga još u svih 5 godina mandata) šalju dojam da ona jednostavno nije sposobna obnašati nikakvu političku dužnost, a kamoli onu Predsjednice Republike. Neupitno je da je to i jedan dio birača (tradicionalno sklonih HDZ-u) prepoznao te joj nisu dali svoj glas.
S druge strane, iznenadio je postotak glasova (i razlika u odnosu na Kolindu) koji je osvojio Milanović, s obzirom na jedan generalni stav o Milanoviću kao previše arogantnom i bahatom političaru (posebice je taj stav dominirao kod glasača jasno izraženog lijevog svjetonazora). Milanović je u kampanji (i pretkampanji) bio prilično smiren te je nerijetko slao pomirljive tonove i smanjio je one klasične „zoranizme“ na minimum.
Paradoksalno je da je „Predsjednik s karakterom“, ustvari, obuzdao svoj karakter te u tome leži tajna njegova uspjeha. Govorom u izbornoj noći najavio je da će sa „samoobuzdavanjem“ nastaviti i u drugom krugu, što mu na kraju možda i bude presudno u „civiliziranoj i građanskoj utakmici“ („ne i ratu jer su ratovi gotovi“, kako kaže) protiv Grabar-Kitarović te možda upravo Zokija hrvatski birači 05. siječnja pošalju na Pantovčak.
Škorini glasovi nisu Kolindini „po defaultu“
Iz HDZ-ovih krugova već su u izbornoj noći krenuli vrlo pomirljivi (čak i prijateljski) tonovi prema Miroslavu Škori i onima koji su za njega glasali. Premijer Plenković Škorine je glasove već pribrojao Kolindi u drugom krugu, što je u najmanju ruku smiješno, pogotovo kad se sjetimo Plenkovićeve izjave od prije par dana kada je rekao da je glas za Škoru glas za Milanovića.
Teško je Škorine glasače jednoznačno okarakterizirati i neizmjerno je nepromišljeno i vrlo paušalno automatski pribrojavati te glasove Kolindi u drugom krugu. Oni koji to rade ili namjerno manipuliraju ili ne razumiju politiku i političke procese. Vrlo vjerojatno i jedno i drugo.
Postoji sigurno jedan dio tih glasača koji će se okrenuti Kolindi i koji su ovaj prvi krug iskoristili da pošalju poruku njoj i Plenkoviću da se ne slažu sa smjerom kojim ide HDZ, ali dobar dio Škorinih glasača su ljudi koji ne pripadaju niti jednom političkom taboru, već su nezadovoljni stanjem u zemlji i spas su vidjeli u Škori (bilo bi dobro da se jave najbližem okulistu jer očigledno imaju problema s vidom).
U borbu za naklonost tih birača podjednako ulaze i Zoki i Kolinda, ali i treća kandidatkinja u drugom krugu, gospođa izborna apstinencija. Jedan dio Škorinih glasača sigurno će ostati doma i to bi mogao biti vrlo važan faktor u određivanju konačnog ishoda ovih izbora.
Kolakušić je propao projekt, Juričan je nova zvijezda hrvatske političke scene
Mislav Kolakušić najavio je da se neće kandidirati na idućim parlamentarnim izborima ukoliko na predsjedničkim izborima ne osvoji barem 600.000 glasova. Osvojio je bitno manje glasova od toga te je, barem za sada, održao svoju riječ te se neće natjecati na izborima za Hrvatski Sabor koji bi se trebali održati u 10. mjesecu 2020. godine. Ipak, stječe se dojam da je Kolakušić jednostavno odustao od ovih izbora. U medijima nije bio ni približno prisutan kao u kampanji za europske izbore, a nekim svojim izjavama kao da se svjesno sabotirao (izjava o plaći od 70.000 kn). Izgleda da mu se sviđa komfor Europskog parlamenta te da bi rado tamo ostao.
S druge strane, pravo osvježenje ovih izbora bio je Dario Juričan sa svojom antikampanjom. Ovaj zagrebački redatelj i germanist, koji je jasno naglasio da je njegov jedini pravi protukandidat zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, nakon ovih izbora mogao bi kapitalizirati tu novostečenu političku popularnost te nije uopće nemoguće zamisliti scenarij u kojem se on kandidira na idućim lokalnim izborima u Gradu Zagrebu (uz podršku dobrog dijela sadašnje oporbe) i ostvari značajan rezultat te postane, u najmanju ruku, zastupnik u Gradskoj skupštini.
Mrtva trka u 2. krugu – svaki glas je bitan
Milanović je pobjedio u većini najvećih hrvatskih gradova (Zagreb, Rijeka, Split, Zadar, Pula, Varaždin, Čakovec, Sisak, Koprivnica…), kao i u županijama koje su tradicionalno lijevo orijentirane (sjever Hrvatske te Istra i PGŽ). U drugom će krugu izrazito važno za njega biti zadržati te urbane sredine sa što je većom postotnom razlikom moguće te biti konkurentniji u Dalmaciji i Slavoniji.
Za Kolindu je važno „vratiti“ Slavoniju koju joj je „oteo“ Škoro te mobilizirati što je više moguće birača u Dalmaciji da izađu na izbore jer je u dalmatinskim županijama izlaznost bila nešto lošija od ostatka Hrvatske. Uglavnom, pred nama je zanimljiv period (nove) kampanje u kojem će se kandidati, nadamo se, sučeliti u televizijskoj debati (barem jednoj) što bi moglo biti presudno za neodlučne birače u formiranju njihovog konačnog odabira.
