Demokracija je kod nas još uvijek vrlo mlada i dok je narod još uvijek uči i shvaća koliku moć ima u svojim rukama, dominirajući faktori u državi su još uvijek ljudi koji su se vladavini učili u sistemu koji nije priznavao vladavinu naroda.
Pojavio se dvaput u javnosti u posljednjim danima, na dva komemorativna mjesta i oba puta uskovitlao javnost pokazavši kolika je podijeljenost u hrvatskom društvu. Ali isključivo ideološka podijeljenost jer u svim ostalim stvarima se većina hrvatskih građana slaže u skoro svemu, svi bismo željeli da nam je bolje, a okviri u kojima to možemo ostvariti su nam i tako uvelike uvjetovani.
U čvrstom zagrljaju majčice Europske unije Hrvatska ima točno određene parametre unutar kojih se može kretati i unutar njih definirano je skoro u potpunosti kretanje jedne države u svakom pogledu. Ono gdje se dopušta sloboda su oni ispušni ventili koji su neizostavni da ne bi došlo do eksplozije.
Zanimljivo je vidjeti ovih dana da se takva logika spustila i na nacionalnu razinu. Točnije, nije se to ovih dana počelo događati, već se konačno počelo to vidjeti. Milanovićevo napadanje na HOS, a Plenkovićevo branjenje (ili nenapadanje) istoga neslužbeni su početak predizborne kampanje u kojoj su, čini se, predsjednik i premijer, spremni zadržati stvari u postojećem stanju. Polariziranje javnosti uvijek je dosad bio prokušan recept.
Demokrati odgojeni u komunizmu
Ljevici bi ovo trebalo konačno pokazati da imaju voljom naroda izabranog čovjeka koji je odlučio razračunati se s nečim što im bode oči već godinama (uz izuzetak 2015.). Desnicu bi pak ovo trebalo potpuno mobilizirati kao znak da je Plenković jedino jamstvo i štit od povratka “crvenih” na vlast. I to bi trebalo stvari zadržati na postojećim temeljima. Bez promjena.
Najtužnije je što se postojeće neslužbeno dvostranačje u Hrvatskoj toliko razvilo da je svaka treća opcija plesala samo jedan mandat, ako i toliko. Sve izgledniji ljetni izbori znače da je ostalo premalo ili nimalo vremena da se i ovaj put pojavi netko treći tko će zbaciti s trona dvije glave iste politike.
Ali valja misliti pozitivno. Demokracija je kod nas još uvijek vrlo mlada i dok je narod još uvijek uči i shvaća koliku moć ima u svojim rukama, dominirajući faktori u državi su još uvijek ljudi koji su se vladavini učili u sistemu koji nije priznavao vladavinu naroda.
Pročitajte više:
