Predsjednička kampanja se ovih dana već dobro zahuktala i u fazi smo kada je počela nemilosrdna borba za svaki glas građana
Posebno je zanimljivo kako u javnom prostoru svi predsjednički kandidati najavljuju brigu o budućnosti zemlje i velike reforme kojima bi se valjda sve preko noći trebalo promijeniti, a tijekom javnih nastupa koriste se sintagmama koje nas opet vraćaju u prošlost.
To je ponovno znak da gledamo ispraznu kampanju bez sadržaja i forsiranjem već dobro poznatih povijesnih tema stvaraju se tabori lijevih i desnih. Žalosno je da se polarizacija društva u Hrvatskoj stvara na potpuno nebitnim raspravama koje najmanje pridonose građanima, a prave rasprave između ljevice i desnice koje bi bile uvjetovane na sukobu gledišta kod važnih tema poput gospodarstva ili pravosuđa nestaju pred populizmom.
Navodna suprotstavljena mišljenja lijevih i desnih uvjetovana su stvaranjem predodžbi koje sa stvarnošću nemaju nikakve veze.
Spomenuti Tuđmana kad zatreba
Polazeći od teze kako je dobar dio mentalnih predodžbi hrvatskih birača prilikom izbora uvjetovan povijesnim činjenicama koje su prikupili na razne načine, naši su se predsjednički kandidati sjetili kako bi se u javni diskurs moglo ubaciti malo rasprava o dr. Franji Tuđmanu.
Odjednom je postalo važno koji predsjednički kandidat više cijeni lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika, a birači će na temelju njihovih izjava pažljivo vagati kome dati glas.
Koliki apsurd mogu biti naši izbori govori i činjenica kako je unutar obitelji Tuđman došlo do svojevrsne podjele u ovom kontekstu jer Miroslav Tuđman vidi Kolindu Grabar Kitarović kao pravu i jedinu kandidatkinju, dok je Stjepan Tuđman dao podršku Miroslavu Škori. Sada je kod desnice vrlo važno pitanje tko će biti bolji u iskazivanju epiteta na račun prvog hrvatskog predsjednika i tko ima pravo pozivati se na Tuđmanovu ostavštinu.
Milanović se kao kandidat ljevice radi glasova također uključio u raspravu i napomenuo kako Plenković o Tuđmanu ima puno gore mišljenje od njega. Mislav Kolakušić nije imao direktne iskaze simpatije prema Tuđmanu i dao je negativne komentare u vezi privatizacije devedesetih, ali možemo reći, sudeći po njegovom diskursu u javnosti, kako mu se sviđa polupredsjednički i autokratski sustav koji je tih godina bio na snazi.
Sve nam ovo govori kako se još jednom vraćamo u prošlost i kako će dobar dio glasova građana biti temeljen na romantiziranim projekcijama prošlih događanja koja su trebala biti davno iza nas.
Javni medijski servisi isto tako nisu lišeni ove paradigme našeg društva pa trenutno na HRT-u možete u nastavcima pogledati „Generala“ Antuna Vrdoljaka koji svojom formom podsjeća na povijesne romane s početka 19. stoljeća.
Što se stvarno događa
Hrvatski birači moraju se osvrnuti na sadašnja zbivanja i vidjeti gdje se trenutno nalazimo. Predsjednica HUP-a Gordana Deranja nedavno je na skupu uputila oštru kritiku Vladi zbog nedostatka reformi.
S pravom je istaknula „velikodušnost“ prema javnom sektoru koja više nema pokrića. Vlada i dalje, iako se već stotinu puta utvrdilo kako treba ići drugim smjerom, forsira iracionalno „pumpanje“ novaca u javni sektor.
Priče o razvitku privatnog sektora i poduzetništva su samo prazna obećanja, a naša paradigma „ostanka u prošlosti“ i dalje nam neće dati da se maknemo iz vremena bivše države i prestanemo stvarati neučinkovit javni sustav.
Kamo nas je to odvelo, jasno je vidljivo u sljedećem vdeu:
Pravosudni sustav u ovom trenutku pokazuje da je potpuno neučinkovit. U gradu Zagrebu događaju se nevjerojatne stvari pod upravljačkom palicom Milana Bandića.
Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja dalo je zeleno svjetlo GUP-u koji se donosi protivno volji građana, Zagreb je postao grad smeća i zbog „kvalitete“ usluge gospodarenja otpadom se građanima želi povisiti komunalna naknada, a zagrebačka Gradska skupština odobrava kredit za žičaru koji uz sebe vezuje kamate veće od 112 milijuna kuna.
Bezakonje koje je Milan Bandić kao gradonačelnik doveo već do apsurdnih razmjera ipak nije bilo dovoljno da mu naša aktualna predsjednica uskrati potporu. Upravo suprotno. Naša predsjednica će za Bandića peći kolače ako ga se osudi za ovu nevjerojatnu devastaciju našeg glavnog grada.
Prava slika Hrvatske, van svih okvira besciljnih rasprava o prošlosti, je objava jedne građanke na Facebook profilu Vlade Republike Hrvatske. Opisala je svoje svjedočanstvo iz autobusa gdje je čula razgovor bivšeg radnika propalog Uljanika sa suprugom u kojem objašnjava kako nema novca za povratnu kartu do Vukovara da se vrati kući i kako ništa nije jeo cijeli dan.
Probajmo kao birači staviti nepotrebne rasprave sa strane i razmisliti što konkretno može izbor pojedinog kandidata donijeti.
