Desnica okupljena oko stranke „Domovinski pokret“ ozbiljno je krenula u pripreme za nadolazeće izbore.
U tijeku je regrutacija svih kadrova koji bi mogli dati doprinos u predizbornoj kampanji i sastavljaju se liste. Kako sada stvari stoje, stranka je u kontaktu s mnogim osobama iz javnog i političkog života te će biti zanimljivo vidjeti tko će sve biti dio koalicije koja je ozbiljna prijetnja HDZ-u.
Radi se o velikom broju glasova na desnici i vjerojatno je najgori scenarij za HDZ da Domovinski pokret na čelu s Miroslavom Škorom dobije glasove na razini stranke MOST koja je na parlamentarnim izborima 2015. osvojila 19 zastupničkih mjesta. U tom slučaju bi jedina opcija HDZ-a bila pristanak na uvjete Škorine stranke jer ona sigurno neće otvarati pregovore s SDP-om i nastala bi situacija u kojoj ne bi bilo moguće sastaviti vladu.
Pošto je naš parlamentarni sustav jednostavno loš, uvijek postoje mogućnosti bijega zastupnika u status neovisnih ili prelazak u druge stranke, ali čini se kako su Miroslav Škoro i njegovi suradnici jako oprezni kada se radi o potencijalnoj opasnosti vrbovanja stranačkih članova od strane Plenkovića i HDZ-a.
Odluka o zabrani rada nedjeljom bila je nužni korak HDZ-a za dobivanje potpore Crkve i bit će zanimljivo vidjeti kojim će se još trikovima Plenković poslužiti kako bi dobio podršku birača desnice koji nisu na spektru desnog centra.
Tko su suradnici?
U igri je zaista mnogo imena koja bi mogla biti dijelom kampanje i stranačkih lista Domovinskog pokreta, ali jedini dogovori koji su zasad formalno ostvareni odnose se na suradnju s bivšim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem i Hrvatskim suverenistima.
Takav izbor vjerojatno ne čudi pošto se kao nositelj liste spominje i Željko Glasnović te nije teško zaključiti kako će u Domovinskom pokretu i široj koaliciji stranaka postojati ljudi koji imaju ozbiljnih problema s koketiranjem s fašizmom.
Njihove glavne preokupacije su Jugoslavija i komunisti, a inzistiranjem na sličnom diskursu izbjegavaju jasno očitovanje o NDH i ustašama te pokazuju svoju političku bezidejnost. Građani će zbog toga sigurno svjedočiti nametanju povijesnih tema koje su zadnja stvar što nam trenutno treba u situaciji dolaska gospodarske krize.
U tim pregovorima također se spominju imena Željke Markić, Karla Starčevića ili Željka Pervana, ali o njihovim stavovima i ideološkim okvirima već se puno pisalo i pitanje je svjetonazora i usvojenih civilizacijskih vrijednosti kakvo će mišljenje pojedini građani imati o njima kao stranačkim kandidatima.
Posebno je zanimljivo što se spominje potencijalna suradnja s Ninom Raspudićem i navodno su pregovori u tijeku. Raspudić je u javnim nastupima putem medija ili kao komentator u emisiji „Peti dan” pružao zanimljive analize trenutne političke situacije s desnog spektra i tek treba vidjeti hoće li zaista kročiti u političke vode kao dio Domovinskog pokreta.
Sve slične rasprave o ideološkim pozicijama kandidata ipak su na kraju suvišne jer je početak djelovanja Domovinskog pokreta odmah naznačio već viđene greške i neuvjerljivost.
Odmak od bitnog
Jedan od problema radikalne desnice u Hrvatskoj, pa tako i Domovinskog pokreta, očituje se u slijepom vođenju za domoljubljem bez sadržaja. Stranka svoj rad i trenutnu organizaciju kampanje temelji na imaginariju onog što je istinski “hrvatsko“, a to često nema veze sa stručnošću ili sposobnosti svojih članova. Dovoljno je da Hrvatsku vode ljudi koji su pravi domoljubi (uvijek prema svojim kriterijima), ali onda nije, očito, bitno imaju li potrebno znanje i stručnost?
Financije i imovina članova su redovno tabu tema jer, valjda, netko tko toliko voli Hrvatsku ne treba javno istupati s podacima o svojoj imovini.
Primjere toga već vidimo na početku pošto se Miroslav Škoro pokazao kao loš predsjednički kandidat, a istodobno se pregovara o suradnji sa strankom MOST koja je već dovoljno neodlučnosti i nesposobnosti prikazala u ranijim sastavima vlada s HDZ-om.
Imaju li ti ljudi potrebne kapacitete?
Imovinske kartice
Kad smo kod imovine, bilo bi lijepo vidjeti cijele imovinske kartice članova Domovinskog pokreta i njihovih suradnika.
U zadnje vrijeme mogli su se vidjeti mnogobrojni članci o imovinskoj kartici Miroslava Škore i isprepletenosti njegovog kapitala s mnogim javnim institucijama i privatnim tvrtkama, a mnogo toga vuče korijene još iz vremena članstva u HDZ-u.
Drugi slučaj je Željka Markić. Jutarnji list je još 2013. godine prenio vijest o njenom velebnom imanju na otoku Šipanu kod Dubrovnika vrijednom oko 10 milijuna kuna.
Svakako bi javnost zanimalo mogu li ti, ali i ostali, kandidati buduće koalicije javno objaviti svoje kompletne imovinske kartice.
Vjerujemo da se svi građani slažu kako bi jedna od odlika domoljublja trebalo biti plaćanje poreza te stjecanje imovine i kapitala poštenim radom te nema razloga zašto podaci o tim kategorijama ne bi bili javni.
