Posljednjih mjesec dana hrvatska Vlada nalazi se pod velikim pritiskom jer su se djelatnici pojedinih javnih sektora odlučili na iskazivanje nezadovoljstva zbog svojih primanja i uvjeta rada koji su daleko ispod europske razine.
Trebalo se takvo nešto dogoditi i ranije jer je Vlada odlučila u ovim godinama gospodarskog rasta prešutjeti sva ranija rezanja plaća i samo nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Žalosno je kako su tijekom godina niska primanja i loši uvjeti rada u javnom i privatnom sektoru uzrokovali valove iseljavanja.
Visine hrvatskih plaća i kupovna moć su već stara priča i svi znamo da smo po tim kriterijama na dnu Europske unije. Mnogo je zanimljivije uočiti na koji se način poslodavci odnose prema radniku u Hrvatskoj. Možda su dobar pokazatelj nove porezne olakšice koje je donijelo Ministarstvo financija.
Pronaći korist
Ministar Marić je samouvjereno najavio kako novi paket poreznih olakšica može povisiti plaće radnika. Prigodne nagrade, isplate za rođenje djeteta, isplate za odvojen život, plaćanje vrtića, toplog obroka ili dopunskog zdravstvenog osiguranja sada stoje kao mogućnost poslodavcu.
Sindikati se ipak s pravom boje kako bi poslodavci mogli iskoristiti ove olakšice u svoju korist i smanjiti namete tako da ih uključe kao sastavni dio plaće. To bi značilo za radnike ista primanja, ali u manjem bruto iznosu, jer poslodavac uvođenjem olakšica u plaću sebi smanjuje troškove. Na pitanje novinara o mogućnosti korištenja olakšica na ovako loš način ministar je samo odgovorio kako “vjeruje da velika većina poslodavaca ovo vidi kao pozitivnu mogućnost”. (izvor: poslovni.hr)
Vjerovati u lijepi scenarij u Hrvatskoj nije dovoljno jer već smo mnogo puta bili svjedoci kako poslodavci jako dobro znaju koje su koristi novih mjera koje se ponude na tržištu rada. Ne treba generalizirati i promatrati sve poslodavce na taj način, ali postoje neke činjenice koje su pokazale da dio poslodavaca pomno prati kako se prilagoditi novim okolnostima.
Čim manje platiti, to bolje
Dovoljno je pogledati mjeru stručnog osposobljavanja koja je na kraju ispala kao sjajan poligon za jeftinu radnu snagu. Poslodavci su iskoristili mlade ljude s diplomom i kroz godine održavanja ove mjere uštedjeli i zaradili velike novce pošto je većinu troškova radnika pokrivala država.
Zanimljivi su podaci iz istraživanja dr. Danijela Nestića sa zagrebačkog Ekonomskog instituta i dr. Snježane Blažević Burić s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković”. 2014. godine svaki treći primatelj minimalne plaće bio je mlađi od 29 godina, a gotovo 10 posto visokoobrazovanih za svoj rad primalo je minimalnu plaću.
Zbog spomenute mjere stručnog osposobljavanja vjerojatno se ovaj postotak tijekom godina još i povećao, ali za njih još nemamo statističke podatke. U Hrvatskoj je ukupni udio zaposlenih na minimalcu u periodu od 2007. do 2014. porastao na 10 posto, a kod privatnika je taj udio još i veći te iznosi 14,2 posto. (izvor: jutarnji.hr)
Više je nego očito da dio hrvatskih poslodavaca jako dobro zna uštedjeti na radnicima i poslovna kultura u kojoj se vrijednost rada nastoji srozati je jedna od posljedica trenutnog manjka radne snage. Nevjerojatno je da je tek od 1. svibnja 2012. stupila na snagu Uredba o načinu provedbe plaćanja doprinosa prema plaći. Prije donošenja Uredbe praktički nije postojala kontrola oko plaćanja doprinosa radnicima i teško je i zamisliti koliko se tvrtki time u prijašnjim godinama okoristilo.
Sada kad postoji Uredba i kad su banke dobile zaduženje da formalno kontroliraju plaćanje doprinosa, opet se o svotama bruto plaća ništa ne govori. Drugim riječima, poslodavci imaju prostora da rad valoriziraju kako žele. Povećanje minimalne plaće ima svoju vrijednost kao mjera, ali Ministarstvo financija trebalo bi se s Poreznom upravom pozabaviti s udjelom minimalnih ili niskih plaća na tržištu.
Opcija povećanja bruto plaće za poslodavca je najmanje povoljna, ali pogrešno je kao poslodavac tražiti mehanizme kako uštedjeti na radniku.
Sadašnja događanja pokazala su kako i javni sektor kao poslodavac koristi slične metode i godinama zakida djelatnike zanemarivanjem radnih uvjeta te održavanjem niskih plaća radi fiktivnih ušteda. Nastavi li se trend spuštanja ljestvice vrijednosti rada, izgubit ćemo i ono malo radne snage koja je ostala.
Izvori:
