Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nedavno se morala očitovati oko odluke Katoličke crkve u Koruškoj koja je zabranila održavanje mise zadušnice na Bleiburškom polju. U priopćenju koje je izdao Ured predsjednice navodi se kako se predsjednica ne želi miješati u odnose između crkvenih vlasti, no kao Hrvatica i katolička vjernica duboko žali zbog takve odluke mjesnog dijecezanskog upravitelja, kako prenosi portal Vijesti.hr. Nekoliko dana nakon toga u intervjuu Jutarnjeg lista, monsinjor Engelbert Guggenberger navodi kako je zabranjena manifestacija politički instrumentalizirana i nije se dovoljno distancirala od fašističkog svjetonazora.
Naša predsjednica očito luta s izjavama koje nisu definirane, a tiču se naše vječne teme odnosa prema NDH i Jugoslaviji.
Podilaženje biračima
Prošle godine tijekom posjeta Jasenovcu u društvu izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina predsjednica je bila vrlo oštra prilikom govora, pritom naglasivši kako su se mnogi Hrvati suprotstavili ustaškom režimu, a sada kod slučaja mise je kompletno zaboravila distancirati se od fašističkih simbola i političke instrumentalizacije koji znaju pratiti događanja na Bleiburškom polju.
Sjetimo li se njenih prethodnih posjećivanja Bleiburga i Jasenovca u tajnosti u prvim godinama mandata kojima se željelo izbjeći prisustvo medija, jasno je kako predsjednica ne želi biti konkretna u odnosu prema temama iz Drugoga svjetskog rata.
Običnom građaninu nije jasno zašto su ove teme toliko važne u javnosti jer sve činjenice govore kako su i Jugoslavija i NDH bili totalitaristički režimi i moramo ih već jednom prihvatiti kao dio povijesti, ali kod naših političara se ovdje uvijek radi o pogodovanju biračima. Tako i naša predsjednica daje izjave o Bleiburgu točno onakve kakve želi čuti desnica, a potom se malo zaputi do Jasenovca ili posjeti Istru i ističe antifašizam da se ne bi ljevica osjetila uvrijeđenom.
U političkom smislu, predsjednica radi vrlo mudar PR jer ima je svugdje, ali zapravo ništa konkretno se od njenih javnih istupa ne može zaključiti. Ove teme iz Drugog svjetskog rata su za hrvatski narod u praksi trivijalne jer nas nazaduju, ali kada se zaista radi o važnim, praktičnim, temama onda predsjednica želi ostaviti dojam političarke koja je uz svoj narod.
Nedavna njena izjava kako bi svaki Hrvat trebao imati prosječnu plaću od 7.500 kuna upravo ide tome u prilog. Mogla je spomenuti još i veći iznos od 10.000 kuna ili čak 12.000 kuna. Kome je to uopće bitno kad se dobro zna da uvjeti rada u Hrvatskoj postaju sve gori i da maksimalna povećanja plaće koja smo doživjeli u zadnjih pet godina su bila oko 100 ili 200 kuna na plaće koje se kod većine stanovnika kreću od 3 do 5 tisuća kuna neto. Ova povećanja se svakako ne odnose na zaposlenike s većim primanjima koji su dobili i veća povećanja, nego na većinu Hrvata čija se plaća realno kreće između ovih dviju vrijednosti. Želje predsjednice su zaista sjajne i tko ne bi htio imati takvu plaću, ali to, nažalost, nema nikakve veze s realnošću. Hrvatska propada, ljudi se iseljavaju, a sva sitna povećanja plaća koja smo i doživjeli uvijek se kompenziraju nekim novim porezom ili povećanjem cijene neke usluge.
Raditi sve osim konkretnog
Otiđe li se na službene stranice Ureda predsjednice može se vidjeti kako ona redovito prisustvuje konferencijama na kojima se raspravlja o hrvatskoj budućnosti ili o aktualnim hrvatskim problemima. Uzmimo još uz to brojna putovanja, studiranje, upečatljive slike sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, udomljavanje Kike ili razna predsjedničina druženja s renomiranim gostima, zaista se dobiva dojam da ovaj simpatičan svijet iz perspektive predsjednice ne donosi ništa konkretno građanima.
Funkcija predsjednice ne donosi velike ovlasti, ali zašto predsjednice nema u medijima kada treba progovoriti o, primjerice, aktualnoj krizi u „3. maju“ i „Uljaniku“. Predsjednica je rado doputovala u Rijeku 2016. godine kada je bila kuma broda „Santiago“ koga su radnici „3. maja“ izgradili za španjolsku kompaniju „Marflet Marine“. Gdje je sada predsjednica kada su radnici „3. maja“ doslovno gladni i kada se u gradu prikupljaju pomoći građana za njihove obitelji koje nemaju što jesti?
Uloga predsjednice svakako bi morala biti mnogo aktivnija i konkretnija, ali sada se već bližimo kraju njenog mandata i najbolje je prepustiti biračima da na sljedećim izborima ocijene kakvu osobu žele na čelu države.
