Bave li se ljudi politikom kako bi doprinijeli cjelokupnoj zajednici ili samo svojem bankovnom računu?
U posljednjoj rekonstrukciji Vlade Andreja Plenkovića čak je četvero ministara otišlo sa svojih pozicija zbog problema s imovinskim karticama. Naravno, službena je priča da su otišli zbog snažnih pritisaka javnosti koji su nepovratno štetili ugledu Vlade, a posredno i ugledu Hrvatske u Europi i svijetu.
Ipak, svima je potpuno jasno da su ministrica Žalac te ministri Tolušić, Marić (Goran) i, pogotovo, Kuščević otišli jer su im otkrivene vrlo dvojbene i sumnjive (u najmanju ruku) radnje i makinacije kojima su povećali (blago rečeno) svoje imovinsko stanje.
Postavlja se stoga, s pravom, pitanje bave li se ljudi politikom kako bi doprinijeli cjelokupnoj zajednici ili samo svojem bankovnom računu? Rekli bi cinici: „Ima li uopće dvojbe?“, no neosporna je činjenica da korupcijskih afera u posljednje vrijeme ima sve više i više, barem kada je Hrvatska u pitanju.
Dubravka Šuica najnoviji slučaj
Buduća potpredsjednica Europske komisije (zadužena za demokraciju i demografiju) posljednjih je tjedana u centru pozornosti šire europske javnosti. I to ne zbog njenog engleskog jezika koji je, za jednu profesoricu, i to baš engleskog jezika, na sramotnoj razini. Počelo se, naime, propitivati kako je Šuica uspjela u relativno kratkom periodu od jednog stana u svojoj imovinskoj kartici doći do imovine vrijedne više od 5 milijuna eura.
Šuica se pokušala obraniti od tih optužbi rekavši kako je njezin suprug bio pomorski kapetan 44 godine te da je u svojem radnom vijeku stekao dovoljno da si mogu priuštiti takvo imovinsko stanje. Inače, Šuica nije imala obvezu podnošenja detaljne imovinske kartice u prošlom mandatu Europskog parlamenta (nego samo šturu izjavu o financijskim interesima).
Ako bismo se vratili na pitanje ugleda Hrvatske u Europi i svijetu, možemo komotno reći da ova afera Hrvatskoj uistinu šteti, s obzirom da je „pozornica“ na kojoj se ona odvija puno veća od one na kojoj su „nastupali“ Kuščević i ekipa. Možda je Plenković ipak trebao odabrati nekoga bez mrlje u svojem profesionalnom ili privatnom životu za tu poziciju, koliko god se činilo da je tako nešto u Hrvatskoj jako teško.
Niti opozicija nije imuna na imovinske afere
Probleme s imovinskom karticom imali su i oporbeni zastupnici, iako je takvih slučajeva vidno manje negoli u vladajućem HDZ-u (za kojeg smo naveli samo „najfriškije“ primjere). Lideri Amsterdamske koalicije, Anka Mrak-Taritaš i Krešo Beljak u svoje su imovinske kartice upisali podatke koji nisu odgovarali stvarnom stanju.
Mrak-Taritaš je „zaboravila“ navesti određene dodatne prihode, a Beljak je, na tragu ex-ministarske četvorke, probleme imao s kvadraturom nekretnina. Oboje su rekli da je posrijedi isključivo omaška i ništa više od toga te da će to ispraviti, ali pitanje je što bi bilo da ti „propusti“ nisu otkriveni.
Probleme s imovinskom karticom imao je i Ivan Vilibor Sinčić, ali i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, što je dokaz da ta vrsta problema nije rezervirana isključivo za visoku politiku. Dapače, postoje brojni primjeri upravo iz sfere sudstva koji tome idu u prilog.
Nikom ništa i sve po starom?
Dojma smo da će se teško mijenjati ova surova realnost koja neizmjerno kalja sliku politike kao profesije i potpuno ju udaljuje od onog, čini se nedostižnog ideala, politike kao poziva o čemu je pisao i govorio još Max Weber (naslov članka aluzija je upravo na famoznu istoimenu Weberovu knjigu koja, doduše, nema upitnika).
Važnu ulogu u cjelokupnom procesu imat će mediji koji bi svojim istraživačkim aktivnostima mogli prisiliti one koji se politikom aktivno bave (ali i sve one koji rade u službi javnosti) da budu puno oprezniji u budućnosti i možda (ali samo možda) politiku dožive kao altruistični poziv, a ne kao sebičnu bitku za ostvarivanje vlastitog profita.
