Izvanredna konferencija premijera Plenkovića za medije, koja je održana prošlog petka, pobudila je zanimanje javnosti. Premijer se odlučio na svoj način „obračunati“ s Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa.
Odluka Povjerenstva kojom je određeno kako je premijer povrijedio načelo savjesnog i transparentnog postupanja kada je Igora Pokaza imenovao za veleposlanika u Ujedinjenom Kraljevstvu izazvala je njegovu prilično oštru reakciju. Kumska povezanost premijera s Pokazom bila je osnova za donošenje odluke, ali na konferenciji mediji i javnost saznali su drugačije tumačenje tog događaja.
Educiranje Povjerenstva
Premijer Plenković već je bio na meti Povjerenstva kod nekih ranijih događanja. Kao primjer može se dati pokretanje postupka za putovanje premijera i nekoliko ministara iz Vlade na skup Europske pučke stranke u Helsinkiju koje se odvilo 7. i 8. studenog 2018. godine.
Slučaj bio je zanimljiv jer Povjerenstvu nisu bili dostavljeni dokumenti koji su trebali pokazati ako je putovanje izvršeno na trošak proračuna tj. jesu li se zrakoplov Vlade i proračunska sredstva koristili za stranačke potrebe HDZ-a. Putni nalozi i ostala dokumentacija tada uopće nisu bili dostavljeni i sada se premijer još jednom nalazi u neugodnoj situaciji.
Politička kultura u Hrvatskoj pokazuje sve svoje oblike u ovim slučajevima netransparentnosti i korištenja javnog novca ili pozicija u privatne svrhe.
Slična razmišljanja kao i u bivšoj državi
U bivšoj državi istaknuti članovi Partije bili su neprikosnoveni autoriteti čije poteze se uopće nije propitivalo, a o kritiziranju se nije smjelo ni pomisliti. Partija je bila „avangarda“ koja je po tadašnjem sistemu jedina najbolje znala što društvu treba.
Danas se zaista dobiva dojam da su se slična razmišljanja u Hrvatskoj održala u nekom krnjem obliku. Hrvatska politika ima ozbiljne probleme s nepoštivanjem demokratskih procedura i pojedini političari na državnoj i lokalnoj razini doista se smatraju nedodirljivima.
Činjenica da za put u Helsinki nije priložena potrebna dokumentacija od strane Vlade samo pokazuje stav kojim se poručuje kako za odabrane ista pravila ne vrijede. Ovdje se ne radi o nespretnosti, lošoj organizaciji ili nesposobnosti Vlade. Mogao bi se potez Vlade na taj način opisati, ali bolje je reći kako je netko u Vladi rekao „ne“ jer to može.
Pojedinci koji odlučuju o trošenju javnog novca u Hrvatskoj nikad nisu imali svijest o činjenici kako to nije njihov privatni novac. Jednostavno kod nas ne postoji distanca koja odvaja javni novac kao kategoriju s kojom se mora posebno postupati.
Vlada se po hrvatskim kriterijima i u ovom kontekstu o slučaju Helsinki ne mora očitovati jer ona najbolje zna kako se novac hrvatskih građana mora trošiti.
Izlaganje premijera Plenkovića također potvrđuje ekskluzivnost u odlučivanju koju pojedinci imaju u hrvatskoj politici. Premijer nama samostalno tumači shvaćanje kumstva s Igorom Pokazom, a time se Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa brišu atributi neovisnosti i samostalnosti kao državnog tijela. Naš premijer ima takvu moć da može određivati javnim tijelima koja je njihova uloga.
Slični postupci nemaju nikakve veze s demokratskim procedurama i u pravim demokracijama nemogućnost pravdanja putnih troškova ili zapošljavanje bliske osobe značili bi neopozivu ostavku.
Samo radi forme
Prava istina krije se zapravo u činjenici kako je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa prisilno osnovano. Hrvatska je Zakon o sprječavanju sukoba interesa morala dopuniti kako bi ispunila kriterije za ulazak u Europsku uniju, a Povjerenstvo je samo neželjeno državno tijelo koje je na temelju promjena u zakonu moralo početi s radom.
Pošto smo odradili ulazak u Europsku uniju, sudbina Povjerenstva sigurno će se u nekom trenutku promijeniti jer transparentnost nije nešto što odgovara hrvatskoj politici.
Bivši ministar Kuščević, poznat po transparentnosti svoje imovinske kartice, imao je u svibnju ove godine izjave kojima je poručio kako želi stati „samovolji Povjerenstva na kraj“ i kako se mora krenuti u izmjene zakona. Vjerojatno je to najava budućnosti ovog državnog tijela čiji će način rada sigurno netko izmijeniti i prilagoditi hrvatskim okolnostima.
Nažalost, ono što hrvatski građani mogu primijetiti je manjak efektivnosti rada Povjerenstva. Ovdje se isključivo misli na maksimalnu kaznu od 40 000 kuna koju može dobiti pojedinac kojem se utvrdi sukob interesa.
Taj iznos, na primjer, Lovro Kuščević navodno zaradi u jednom tjednu najma svojih apartmana.
