Bez dovoljnog broja zakupaca neće biti ni terminala, a LNG Hrvatska je i njima produljila rok za dostavu obvezujućih ponuda za zakup do 28. rujna
Tvrtka LNG Hrvatska je ponovno produljila već ranije prolongirani natječaj za kupnju FSRU-a, broda/plutajućeg LNG terminala za regasifikaciju na Krku. Natječaj je trebao biti zaključen 24. kolovoza, ali je još jednom odgođen, ovaj put do 14. rujna. Neslužbeno se može čuti da je odgoda bila nužna jer je besmisleno kupovati brod za regasifikaciju sve dok nije poznato hoće li uopće biti dovoljno zakupaca plina.
Bez dovoljnog broja zakupaca neće biti ni terminala, a LNG Hrvatska je i njima produljila rok za dostavu obvezujućih ponuda za zakup do 28. rujna. U LNG-u Hrvatska to poskupljenje opravdavaju zahtjevima od strane samih potencijalnih zakupaca, koji još uvijek pregovaraju s dobavljačima LNG-a.
Potrebni pregovori s Mađarskom
Kada je FSRU u pitanju, LNG Hrvatska je u prijašnjem postupku nabave zaprimila tri ponude, četvrta je stigla nakon roka pa nije ni razmatrana. Međutim, nakon pregleda pristiglih ponuda je zaključeno da one nisu bile u potpunosti usklađene s propisanom dokumentacijom za nadmetanje.
Novi list neslužbeno doznaje da su najveći zakupci potrebni krčkom terminalu Mađari i ako se oni ne jave do kraja rujna sa svojom obvezujućom ponudom, teško da će terminal moći u realizaciju.
Postoje i drugi potencijalni zakupci, ali nema ih dovoljno za donošenje investicijske odluke o gradnji, odnosno kupovini FSRU-a. Da bi gradnja terminala ukupnog kapaciteta od 2,6 milijardi kubika plina bila isplativa, potreban je preliminarni zakup najmanje 1,5 milijardi, što može osigurati samo interes Mađara za biznis na Krku. Po svemu sudeći, pregovore će s Mađarima morati odraditi hrvatska politika kojoj pak posao kvari slučaj Hernadi.
Mišljenje stručnjaka
Stručnjak za energetske geopolitičke odnose prof. dr. sc. Igor Dekanić s Rudarsko-geološkog naftnog fakulteta u Zagrebu smatra da Hrvatska ne smije odustati od terminala jer nam je, kao i Europi, dugoročno jako potreban.
“Domaća proizvodnja plina lani je prvi put pala na manje od polovice potrebnih nam količina, što je nekako prošlo ‘ispod radara’, a izuzetno je važna informacija. Za četiri do pet godina bit ćemo prisiljeni uvoziti i daleko više plina, i zato moramo graditi LNG terminal”, ističe Dekanić.
Hrvatski odnosi s Mađarskom su narušeni zbog Ine, ali je činjenica da se i Mađari žele riješiti ovisnosti u ruskom plinu pa je za očekivati da će zakupiti velik dio kapaciteta u Omišlju, a Dekanić je mišljenja da bi, osim Ine, zakupci trebali biti i ostale hrvatske tvrtke u plinskom biznisu. Također smatra da moramo ulagati u kapacitete koji će nam osigurati diversifikaciju dobavnih pravaca, energetsku, a samim time i nacionalnu sigurnost.
U svijetu trenutačno postoji oko trideset plutajućih terminala – najviše ih je na Bliskom Istoku i u Južnoj Americi, dok se u Europi zasad nalaze tri (u Litvi, Italiji i na Malti. Osim hrvatskog, u planu je još petnaestak terminala, a stručnjaci smatraju da će popunjenost njihovih kapaciteta rasti s porastom potražnje za plinom kao ekološkijim gorivom.
