Možda Plenković gleda i vidi dalje od Pupovca i Hasanbegovića zajedno. Možda će kroz mjesto SDSS-ova Borisa Miloševića kao potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske dovesti Aleksandra Vučića pred gotov čin ako Srbija želi u Europsku uniju?
Ovih dana u Hrvatskoj svjedočimo maksimalnom interpretiranju poznate misli da je politika umijeće mogućega. Andrej Plenković bi, naravno, najviše volio da može čitavu Vladu i apsolutnu većinu u Saboru posložiti samo od HDZ-ovaca, lojalnih njemu ako je moguće. Ali to tako ne ide, pa je evo dogovorio da će manjincima u zamjenu za ruke dati mjesto potpredsjednika u Vladi i još vjerojatno niz nižih položaja u Vladi. Ništa čudno, isto će biti kad Plenkoviću s druge strane stola bude HNS ili Reformisti.
Sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina u vlasti nikome nije sporan. Štoviše, logika nameće da bi nacionalne manjine uvijek trebale biti uz vlast jer im je u interesu da im vladajući pomažu konstatno, ali je veliko pitanje na kakav način urediti njihovo sudjelovanje. Pojavljivale su se u politici ideje da manjine nipošto ne bi trebale biti politički faktor iste vrste kao što su političke stranke jer se ne bore na istom polju.
I u tom trenutku se pitanje položaja manjina u vlasti račva. S jedne strane imamo Zlatka Hasanbegovića koji je nedavno u emisiji Otvoreno HRT-a iskazao upitnost postojanja demokratskih procesa u pojedinim manjinskim strankama istaknuvši primjer Furia Radina koji u utrci za Sabor nije uopće imao protukandidata te je na taj način imao zajamčeno saborsko mjesto.
Bolja suradnja Hrvatske i Srbije?
Suprotno suverenistima djeluje stari/novi premijer Plenković. Preskočio je problem načina, broja i uloge predstavnika nacionalnih manjina u Saboru i doskočio onom umijeću mogućega s početka teksta. Mjesto potpredsjednika Vlade pokazuje susjedstvu, Europskoj uniji i svijetu uključivost i tolerantnost HDZ-ove vladavine. Kako bi mogao nakon takvog poteza ostati bez potpore europskih struktura u svojim namjerama i željama?
Može se u tom svjetlu promatrati i današnja izjava Milorada Pupovca. “Treba se usmjeriti na to kako da Hrvatska i Srbija bolje surađuju, a ne da se više optužuju, jer to je način kako mogu jedni drugima biti od pomoći da oslabe pritiske koji u međunarodnoj sferi postoje prema njima.”
Možda Plenković gleda i vidi dalje od Pupovca i Hasanbegovića zajedno. Možda će kroz mjesto SDSS-ova Borisa Miloševića kao potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske dovesti Aleksandra Vučića pred gotov čin ako Srbija želi u Europsku uniju? Možda će mu kazati: “Vidi, meni je Milošević potpredsjednik Vlade, a gdje su tvoje nacionalne manjine? Što ćemo s popisom nestalih u Domovinskom ratu? Što ćemo s odštetom? Što ćemo s tvojim izjavama da Hrvatska ima prste u prosvjedima u Srbiji?” Možda. A možda nema vizije. Možda bi za 75. i 76. ruku u Saboru uspio pobratimiti i Vilima Matulu iz Možemo! i Davora Dretara Drelu iz Domovinskog pokreta da ispijajući gemišt uglas recitiraju pionirsku zakletvu.
