Pitanje je koliko će kandidata na kraju uopće sudjelovati na izborima. Potencijalni kandidati moraju prikupiti 10.000 potpisa kako bi uistinu i službeno mogli reći da su kandidati.
22. prosinca izlazimo na birališta izabrati novog predsjednika/cu Republike Hrvatske. Napokon smo saznali datum o kojem se u medijima uvelike špekuliralo još od ljeta. I odmah je taj datum izazvao podijeljene reakcije. Za neke je on lopovluk HDZ-a (Milanovićeve riječi), a za neke jedini mogući datum (za Plenkovića). Istina je, naravno, negdje u sredini.
U Ustavu RH, članak 95. stavak 5., jasno i nedvosmisleno stoji da se izbori za predsjednika/cu održavaju najmanje 30, a najviše 60 dana prije završetka mandata aktualnog/e predsjednika/ce. 22. prosinca ulazi unutar tih, Ustavom zadanih, okvira. Naravno, 22. prosinca nije jedini datum kojeg su mogli biti raspisani izbori, ali logično je da će stranka na vlasti (u ovom slučaju HDZ) iskoristiti svoju poziciju moći te kod raspisivanja izbora gledati svoju korist.
Očekuje se manja izlaznost
Ono što je realno za očekivati u ovoj situaciji jest činjenica da će izlaznost vrlo vjerojatno biti manja negoli je bila prije pet godina. Posebice bi se to moglo vidjeti u (eventualnom) drugom krugu koji je predviđen za 05. siječnja s obzirom da je to nedjelja prije početka famoznog hrvatskog skijaškog tjedna kada preko 100.000 Hrvata odlazi na skijanje u Italiju, Austriju ili Sloveniju.
Mala izlaznost tradicionalno odgovara HDZ-u što bi, preneseno na situaciju s predsjedničkim izborima, trebalo značiti da je Kolinda Grabar-Kitarović (ali i Miroslav Škoro) u prednosti pred, pogotovo, Zoranom Milanovićem, stoga nas niti ne čudi Milanovićeva reakcija, s obzirom da je on vrlo vjerojatno računao na veliku izlaznost.
(Pred)kampanja u punom jeku
Pitanje je koliko će kandidata na kraju uopće sudjelovati na izborima. Potencijalni kandidati moraju prikupiti 10.000 potpisa kako bi uistinu i službeno mogli reći da su kandidati za funkciju predsjednika što bi moglo značiti da će se ona brojka od preko 20 ljudi što su kandidaturu najavili znatno smanjiti kad do samih izbora dođe.
Bez obzira na to, (pred)kandidati su već duboko u svojim (pred)kampanjama te obilaze Hrvatsku uzduž i poprijeko, pritom dajući brojne intervjue za razne hrvatske medije. Raste i podrška stranaka nekim od kandidata pa su tako Milanovića podržali Snaga i Čačićevi Reformisti, a iza Grabar-Kitarović je stao najpoznatiji zagrebačko-hercegovački kum (u slobodno vrijeme gradonačelnik Zagreba), Milan Bandić. Bit će zanimljivo vidjeti koliko se te stranačke podrške mogu uistinu transformirati u glasove na samim izborima.
Natjecanje u gluposti
Glavni kandidati (prema anketama), Grabar-Kitarović, Milanović, Škoro i Kolakušić, u posljednje vrijeme kao da se natječu tko će izgovoriti veću glupost. Kad smo svi mislili da ne ide niže od predsjedničinih nebuloza o željeznoj zavjesi i crvenom pasošu (način na koji je izvrijeđala Rijeku, klub i grad, nećemo niti spominjati jer nije vrijedno toga), Milanović ju je nadmašio na splitskom Peristilu govoreći o tome kako se na petokraku na Hajdukovom dresu moglo nabosti koliko je bila velika. Uistinu izjave dostojne funkcije predsjednika.
Reklo bi se da na Kolindinu jednu, Milanović spremno čeka s dvije gluposti (i obrnuto), a pretjerano različito nije niti u „drugom talonu“ kandidata. Škorine apsurdne izjave o slanju vojske na granicu u zaštiti od migranata te o zabranjivanju SDSS-a, sudac Kolkušić uvijek može nadmašiti svojom „briljantnom bistrinom uma“ (zadnja u nizu njegovih izjava je da bi on kao predsjednik trebao imati 70.000 kn plaću).
Izbor koji to nije
Glasači se, zato, opravdano pitaju za koga glasati na izborima koje mnogi politolozi i politički analitičari smatraju krucijalnima. Odgovor je vrlo jednostavan, koga god mi izabrali situacija će u državi ostati ista. Prije svega, zbog toga jer predsjednik ima vrlo mizerne ovlasti (i dobro da ima), a zatim i zbog toga što su glavni kandidati pripadnici istog ešalona političke elite koja posljednjih (skoro) 30 godina „drma“ Hrvatskom (Grabar-Kitarović, Milanović, Škoro), a oni koji se predstavljaju kao antiestablišmentski kandidati (Kolakušić i Pernar) nam vjerojatno tjeraju suze na oči. I to ne one radosnice.
Zato će ovi izbori u blagdansko doba biti pravi test za birače, ali ne test demokracije kako se često voli naglašavati zato jer su predsjednički izbori samo privid demokracije, o čemu smo već pisali, nego test oštroumnosti jer od mora kandidata trebaju izabrati jednoga/u koji/a se ističe u odnosu na ostale što djeluje kao nemoguća misija uspoređujući ponuđene kandidate i njihove programe (barem od onih kandidata koji ih imaju).
Ipak, na izbore treba izaći. Makar iz prkosa prema političkim elitama. Makar odlučili na izborni listić nadopisati ime Spužva Boba ili Harry Pottera. Sve kako vam idućih 5 godina ne bi oni „odozgo“ prigovarali kako ste svoju šansu imali, ali ste ju izbornim apstiniranjem prokockali. Stoga, u nadolazeće blagdansko doba od Djeda Mraza zaželite da nam svima nakon izbora bude bolje pa makar to bilo za veličinu snježne pahuljice.
