Prvi čovjek države, miljenik Zapada i prvi premijer u povijesti Hrvatske koji je pravomoćno osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu – Ivo Sanader.
„Čaća“, bivši premijer i predsjednik HDZ-a je nakon više od šest godina od kad mu je potvrđena optužnica za aferu „Planinska“ dobio pravomoćnu presudu od šest godina zatvora zbog čega je odmah poslan u Remetinec.
U zatvoru je odležao i drugi čovjek Sanaderove Vlade, Damir Polančec, jer je iz državnog budžeta advokatu Petru Miletiću isplatio 500.000 kuna za nepotrebne stručne studije. Polančec je prvi HDZ-ovac kojeg su se stranačke kolege odrekle čim su počele istrage o njemu. Izbačen je iz stranke, dok je on tvrdio kako su ga prevarili, a osjećao se kao „žrtveno janje“. U Turopoljskom zatvoru, zbog dobrog vladanja, odležao je osam i pol mjeseci. Pravomoćno je osuđen i zbog slučaja „Reflektori“ ali se nagodio za jednogodišnju uvjetnu kaznu zatvora, dok je u slučaju „Spice“ pravomoćno oslobođen.
Još jedno javno „linčovanje“ došlo je od strane HDZ-ove vijećnice Marije Budimir koja je snimila razgovor sa vukovarskim gradonačelnikom Željkom Sabo. SDP-ovac je odslužio osam mjeseci zatvora zbog pokušaja podmićivanja spomenute vijećnice Marije Budimir. Želio je glas za gradsku većinu, a za to joj ponudio članstvo u Nadzornom odboru „Borova“, no snimka je učinila svoje, Željko Sabo završava u zatvoru.
Trenutni Varaždinski župan, Radimir Čačić, a nekadašnji predsjednik Hrvatske narodne stranke, prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića izazvao je saobraćajnu nesreću u Mađarskoj sa smrtnim ishodom. Završio je u zatvoru na 12 mjeseci, jer je u pravomoćnoj presudi stajalo da iza rešetaka mora provesti najmanje 11 od 22 mjeseca. Kaznu je odležao u zatvoru u Puli, a HNS ga je te kobne 2012. izbacio iz stranke.
„Ako može Sanader, mogu i ja“
More političkih faca lijepe naše živi pod ovom mantrom, među njima i nekadašnji čelnik Hrvatske Gospodarske Komore Nadan Vidošević. 2013. godine USKOK je donio nalog o pokretanju istrage protiv Vidoševića i još četvero djelatnika HGK. Sumnja se da su Vidošević i drugi osumnjičeni stekli protupravnu imovinsku korist od oko 35 milijuna kuna na štetu HGK. Uhićen je te mu je određen jednomjesečni istražni zatvor, a nakon pet mjeseci provedenih u Remetincu, 2014. godine pušten je na slobodu.
Spomenimo i Milana Bandića, koji je također ležao u pritvoru, a slobodu kupio sa 15 milijuna kuna jamčevine u gotovini za niz koruptivnih djela povezanih u više slučajeva sa ukupnom štetom od oko 20 milijuna kuna.
Također, Berislavu Rončeviću, bivšem ministru obrane, a potom i unutarnjih poslova, ponovo se sudi za aferu „Kamioni“ u kojoj je nestalo 10 milijuna kuna.
Fotelje zamijenili zatvorskom stolicom
Preko granica slična situacija. Bivši predsjednik Vlade Slovenije Janez Janša pravomoćno je osuđen na dvije godine zatvora kao jedan od krivaca u aferi „Patria“. 2014. godine je otišao na služenje zatvorske kazne, no nakon devet mjeseci sud je poništio presudu Janši, a na ponovnom suđenju je oslobođen.
U Srbiji je bivši ministar životne sredine Oliver Dulić osuđen 2017. godine na 3,5 godina zbog zloupotrebe ovlasti a prošle godine je, ponovo, presuda ukinuta.
Šokantno (ili ne), bivši ministar Makedonije, Boškovski Ljubo, osuđen je za pomaganje pri ubojstvu. Nadležni sud ukinuo je prvu presudu Boškovskom i već pomalo očekivano, naložio ponovno suđenje.
Voljena majka Hrvatska
Svakako je potrebno, uzevši u obzir navedene primjere, razmisliti o tome tko su zapravo naši političari i kome mi to vjerujemo? Koliko zapravo slučajeva poništavanja presude „običnom puku“ znamo? Brojevi su zanemarivi, u odnosu na oslobađanje političara. To je zapravo problem, koji je potrebno što prije sanirati. Zabrinjavajuća je sama činjenica kako smo država sa najvećim brojem političara iza rešetaka.
Plan za bijeg za sve političare izvan granica Hrvatske kad im „zagori“ jest prisjetiti se svoje „druge domovine“. Ante Jelavić, nekadašnji član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH 2005. godine na Sudu BiH nepravomoćno je osuđen na deset godina zatvora za zloupotrebu financijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH. Jelavić se odmah prisjetio svoje „voljene majke Hrvatske“, potrčao preko granice i od tada uživa na splitskoj rivi.
Također, s političke strane Zdravko Mamić nikome ne nedostaje. Plenkovićeva Vlada ne želi imati nikakve veze s njim, a predsjednici Grabar-Kitarović bi mogao donijeti samo loš publicitet u predizbornoj kampanji. On je osuđen za zločinačko udruživanje i kriminal težak 144 milijuna kuna izvlačenjem novca iz Dinama putem lažnih faktura i offshore računa, no Mamić je još jedan primjer odbjeglog osuđenika koji je svoju sreću pronašao preko granice, u Hercegovini.
