U posljednje vrijeme incidenti na etničkoj osnovi događaju se u Hrvatskoj jedan za drugim.
Opća atmosfera koja je time stvorena svakako nije dobra, a sustav koji ne funkcionira ima zakašnjele i pogrešne reakcije na događaje koji samo dodatno rade podjele u društvu.
Mnogo se govori o pitanjima zaštite prava srpske manjine u Hrvatskoj jer su nedavni incidenti potaknuli predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca na dosta oštru i za mnoge neprimjerenu reakciju. Problem sa srpskom manjinom se svakako mora riješiti i bitno je uspostaviti dijalog koji bi vodio prema stvaranju međusobne tolerancije.
Premijer Plenković naveo je kako je zaštita prava srpske manjine u Hrvatskoj uređena “po najvišim europskim standardima” i svakako Hrvatska tome treba težiti, ali u rješavanju pitanja manjina dviju država važnu ulogu ima i položaj hrvatske manjine u Srbiji jer su njeni problemi često izvan fokusa javnosti.
Povijesne okolnosti i djelovanje
Od 2002. kada je u Srbiji donijet Zakon o pravima i slobodama nacionalnih manjina, Hrvatsko nacionalno vijeće je institucija koja predstavlja hrvatsku manjinu. Na službenoj stranici institucije može se doći do podataka kako je prema prvom popisu stanovništva nakon Drugoga svjetskog rata u Srbiji živjelo 169.864 Hrvata, a popisom iz 1961. već se govori o brojci od 196.409 Hrvata.
Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011., u Srbiji danas živi 57.900 stanovnika koji se deklariraju kao Hrvati. U ukupnom broju stanovnika Srbije to čini manje od 1 posto. U podacima se vidi kako je drastično pao broj hrvatskog stanovništva u Srbiji i za to postoje razne okolnosti.
Tijekom rata se sigurno najveći broj Hrvata iselio zbog progona (gotovo 40.000), ali i poslijeratno razdoblje obilježeno ekonomskim sankcijama i gospodarskom krizom u Srbiji uzrokovalo je masovno napuštanje zemlje.
Nakon 2000. godine i pada Miloševića, srpsko društvo demokratizira se i zapravo osnovna prava hrvatska manjina u Srbiji stekla je tek sa spomenutim zakonom iz 2002. godine. Dotad hrvatska manjina nije imala pravo na upotrebu jezika i pisma, obrazovanje i informiranje na materinjem jeziku te na izražavanje nacionalne kulture.
2002. je također započelo školovanje na hrvatskom jeziku i financiranje tjednika “Hrvatska riječ”, a 2004. je Hrvatska sa Srbijom potpisala sporazum o zaštiti manjina. Novim izbornim zakonom je u Srbiji 2004. ukinut cenzus za predstavnike nacionalnih manjina, ali manjine s manjim brojem pripadnika praktički ne mogu imati svoje predstavnike u Narodnoj skupštini Republike Srbije jer se ulazak jamči samo predstavnicima manjinskih zajednica koji mogu prijeći prirodni izborni prag. Formalno definiranje nadležnosti manjinskih nacionalnih vijeća je uređeno 2009. novim zakonom.
Poteškoće u djelovanju
Hrvatska manjina se danas suočava s raznim problemima. Samo 5 posto od ukupnog broja Hrvata u Srbiji je aktivno u hrvatskim udrugama ili društvima i hrvatsko stanovništvo je sve starije. Dio Hrvata se tijekom godina asimilirao u srpsko društvo i sve je učestalija praksa korištenja srpskog jezika u bogoslužju Katoličke crkve u Srbiji.
Hrvati gotovo uopće ne sudjeluju ili ne rade u državnim i pravnim službama Srbije, a izbornim zakonom koji zahtijeva visok izborni prag hrvatska je manjina praktički isključena od sudjelovanja u Narodnoj skupštini.
Rat je kao i u Hrvatskoj tema spoticanja pa je predstavnik Hrvata u Srbiji Tomislav Žigmanov više puta istaknuo kao problem negiranje zločina nad Hrvatima tijekom rata.
Veliki problem koji se još provlači je tzv. “bunjevačko pitanje”. Bunjevci koji su hrvatska etnička skupina u Vojvodini imaju dva tabora. Savez bačkih Bunjevaca je politička stranka koja je prošle godine tražila da Skupština Vojvodine proglasi ništavnim jedan akt iz 1945. kojim se svi Bunjevci smatraju Hrvatima.
Mišljenje je stranke kako Bunjevci nemaju hrvatske korijene, a politički podržava Srpsku naprednu stranku i na zadnjim predsjedničkim izborima podržala je kandidaturu Aleksandra Vučića. Tomislav Žigmanov ukazao je na ovaj slučaj polarizacije hrvatske manjine u Srbiji jer Bunjevci koji niječu hrvatske korijene imaju otvoren pristup javnim institucijama i medijima, a Bunjevcima kao pripadnicima hrvatske manjine ograničava se pristup.
Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar-Kitarović su 2016. godine potpisali Subotičku deklaraciju kojom je bilo predviđeno rješavanje problema i zahtjeva hrvatske manjine. Očito deklaracija nije u potpunosti polučila rezultate i svakako u današnjoj situaciji eskalacije incidenata i netolerancije obje zemlje trebaju nastojati riješiti probleme dviju manjina.
Izvori:
http://rs.mvep.hr/hr/bilateralni-odnosi/hrmanjina/
