Problemi s odvajanjem otpada u Zagrebu dosegli su svoj vrhunac. Tone smeća i divlja odlagališta postali su dijelom svakog kvarta i građani su organiziranjem prosvjeda pokazali koliko su razočarani radom gradonačelnika Milana Bandića. Rezultati Bandićevih 20 godina vladavine polako dolaze na vidjelo.
Sudski procesi, afere i poremećen sustav vrijednosti u Gradskoj upravi postali su zagrebačka svakodnevica, ali gradonačelnik Bandić ima zanimljiv način obrane. Njegovi javni nastupi sastoje se od širokog zaobilaženja spornih i škakljivih tema kroz korištenje općenitih, često primitivnih i šovinističkih, odgovora kojima nastoji dati šaljiv i podrugljiv ton novinarskim pitanjima.
Sustav vrijednosti u Gradu Zagrebu postao je takav da se to promatra kao normalno i bez objašnjenja ili polaganja računa mogu se trošiti milijuni kuna poreznih obveznika uz bahate i arogantne izjave.
Netko će reći kako nam tako i treba biti jer su tom čovjeku Zagrepčani dali povjerenje za još jedan mandat. Kada su sudski procesi i afere u pitanju, Bandića na površini vode drži stara fraza da nitko nije kriv dok ne postoji pravomoćna presuda.
To je svakako legitimno, ali svima je jasno kako se u Gradu Zagrebu milijuni kuna troše na nečije privatne interese i nitko iz Vlade ništa ne poduzima. Postoje nebrojeni dokazi koji makar sugeriraju da postoji niz nelogičnosti u raspolaganju gradskim budžetom, no stalnim informiranjem medija o tim problemima stvorio se učinak „taloženja“ informacija zbog čega građani Zagreba mogu samo zaključiti kako je Milan Bandić nedodirljiv.
Planski zagađivati
Problem s otpadom u Zagrebu najbolji je pokazatelj kamo može odvesti 20 godina nerada. Umjesto da se u Zagrebu danas govori o visokim postocima recikliranja, građani mogu gledati nevjerojatne razine onečišćenja zbog kojih se približava scenarij Skopja koji je najzagađeniji grad u Europi ili situacija kakva je prisutna u Kampaniji na jugu Italije gdje su divlja odlagališta na svakom koraku.
Kolika je nesposobnost Gradske uprave Grada Zagreba svjedoči činjenica da se planirano povećanje cijena odvoza otpada odjednom pretvorilo u smanjenje u razmaku od samo nekoliko dana. Ovdje je jasno da dugoročni plan ne postoji i da su sve odluke rezultat trenutne improvizacije gradonačelnika.
Ostali upitni projekti poput najave gradnje kompostane ili traženja lokacije za odlagalište građevinskog otpada samo su prazna obećanja čime se kupuju rokovi koji su odavno prošli.
Sjajni primjer iz susjedstva
Pravi primjer sustavnog rada na gospodarenju otpadom je Ljubljana. Nije lako Zagrepčanima gledati kako se u našem susjedstvu razvija sjajna priča o mogućnostima uspostave kvalitetnog sustava sanacije odlagališta, a još im teže pada činjenica što je Ljubljani otprilike trebalo 20 godina da se danas nađe među prvim gradovima u svijetu koji su dosegli tako velike postotke recikliranja otpada. Milanu Bandiću je isti broj godina bio dovoljan da Zagreb pretvori u Divlji zapad gdje svatko baca smeće kamo želi.
Ljubljana je 2002. započela s odlaganjem papira, stakla i ambalaže u kontejnere, a 2006. počelo je skupljanje biorazgradivog otpada po kućanstvima. 2013. godine svako je kućanstvo dobilo kante za odvajanje, a zanimljivo je da je tada prikupljanje otpada Gradska uprava namjerno reducirala kako bi se ljudi prisilili na efektivnije skupljanje i odvajanje.
2008. godine gotovo 30 posto otpada je u Ljubljani bilo reciklirano, a danas je taj postotak porastao na 68 posto. Odlagališta danas u Ljubljani primaju gotovo 80 posto manje otpada, a do 2025. godine cilj je da se 75 posto otpada reciklira. Gradski čelnici u Ljubljani shvatili su da je primjena odlagališta u gospodarenju otpadom skupa i da se time nepotrebno zauzima prostor te bacaju resursi.
Ljubljana je 2015. otvorila Regionalni centar za gospodarenje otpadom gdje se servisira četvrtina potreba na državnoj razini, a 95 posto otpada pretvara se u reciklirane materijale i gorivo. Biootpad pretvara se u visokokvalitetni kompost za vrt, a samo 5 posto otpada završava na odlagalištima!
Ljubljana također ima dva velika centra u kojima kućanstva mogu odložiti otpad. Centri imaju i više od 1000 posjeta na dan, a njihova gradnja se nastavlja. Ondje se provjeravaju stari predmeti i uređaji koji nemaju oštećenja ili nisu pokvareni te se čiste i prodaju po niskim cijenama. Tjedne radionice za građane gdje se uči kako popravljati stvari vrlo su popularne.
U centru Ljubljane napravljen je sustav podzemnih kontejnera za smeće, a vozila koja čiste ulice koriste sakupljenu kišnicu s krovova i biorazgradivi deterdžent. Kolika svijest postoji o važnosti kvalitetnog gospodarenja otpadom govori podatak da ljubljanske općine koriste toaletni papir napravljen od reciklirane ambalaže, a dućani s uređajima koji nude kućanske potrepštine bez ambalaže postali su jako popularni među stanovništvom.
Izvori:
