Afera Zagrebačke banke

Zagrebačka banka, banke, bankarstvo
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:20130609_Zagreb_006.jpg

Počelo je sve s tri ostavke u gotovo mjesec dana

Predsjednik Uprave Zagrebačke banke Miljenko Živaljić podnio je ostavku 20. siječnja, uz navođenje kako se na taj potez odlučio iz osobnih razloga. Zatim se nove dvije ostavke događaju 24. veljače.

Podnose ih Eugen Paić Karega i Nikolaus Maximilian Linarić kao članovi Uprave. U tjedniku Nacional prije dva tjedna izlazi članak koji navodi kako su ostavke u Zagrebačkoj banci rezultat najveće afere u njenoj povijesti, a naše institucije šute i ništa ne poduzimaju. Poznat scenarij kada se u Hrvatskoj radi o velikim aferama.

Pranje novca iz Rusije

Niz ostavki ukazuje na činjenicu da postoje problemi u poslovanju Zagrebačke banke. Kako će se kasnije saznati, radi se o pranju novca. U regularnim novčanim tokovima banke pojavio se novac sumnjivog podrijetla iz Rusije i, prema informacijama iz medija, supervizija Hrvatske narodne banke utvrdila je da se nisu u potpunosti poštovale procedure za sprečavanje pranja novca.

Odmah su se pojavila neka imena koja se povezuju s dijelom spornih uplata većih iznosa. Radi se o Milanu Popoviću, srpskom poduzetniku i bivšem partneru Severine, te tvrtkama umirovljenog generala i poduzetnika Ivana Čermaka. Trenutno se ne može mnogo reći o proceduri istrage transakcija jer se po zakonskim regulativama takvi podaci ne smiju javno objavljivati, ali dovoljno informacija postoji kako bi se utvrdile odgovorne institucije za aferu.

Porazna je činjenica, kako se neslužbeno doznaje, da je prije svih hrvatskih institucija reagirala Europska središnja banka na temelju dojave američkih istražnih organa. HNB ne ulijeva povjerenje hrvatskim građanima ako nam nadzori izvana moraju javljati što se događa u „našem dvorištu“. Posebno je problematično što u Hrvatskoj postoji jedan cijeli niz institucija koje se prave kao da se ništa ne događa.

Prstom treba najprije uprijeti u Ured za sprječavanje pranja novca. Samo ime te institucije nam jasno i nedvosmisleno govori koje su njene zadaće, a njen predstojnik Ivica Maros prvi bi se morao očitovati zbog teškog propusta.

Zadaća HNB-a je da Uredu za sprječavanje pranja novca dojavi sumnjive transakcije i ne znamo još ako je to učinjeno i u kojim rokovima, no Ivica Maros ili Boris Vujčić morat će preuzeti odgovornost ako su trenutne informacije u medijima točne. Poznati izostanak odgovornosti u Hrvatskoj događa se i kod drugih javnih tijela pa su se Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), Ministarstvo financija i Porezna uprava odlučili na šutnju poput HNB-a i Zagrebačke banke. Kod pranja novca potrebno je utvrditi njegovo podrijetlo, izvršenje plaćanja poreza i osnovu same transakcije, a tko drugi može to izvršiti osim institucija koje šute?

Dvostruka mjerila

Građane najviše može naljutiti paradoks kod poslovanja banaka u Hrvatskoj. Kad su transakcije i uplate hrvatskih građana u pitanju, banke znaju svaki, pa i najmanji, detalj o pojedincu. Svima je poznato kako prosječni Hrvat kod podizanja kredita, uplate novca ili provedbe ostalih transakcija mora potpisati jedan cijeli snop dokumentacije koja je često u koliziji s GDPR-om zbog traženja suviše osobnih podataka.

Banke su nedavno bez problema obnovile tzv. „crne liste“ s dužnicima kredita bez da ih je neko javno tijelo pitalo ima li to uporište u GDPR-u. U trenutnoj aferi, s druge strane, radi se o milijunskim iznosima, ali to je sve bankovna tajna i nitko se iz Zagrebačke banke nije sjetio tražiti od vlasnika računa ispunjavanje potrebnih dokumenata.

Hrvatima se ne može vjerovati i ne čudi potez Unicredit Grupe da se Talijan Romeo Collina postavi na mjesto predsjednika Uprave Zagrebačke banke. U Hrvatskoj mnogo toga može proći ispod radara i sličnu situaciju smo imali s aferom Hypo banke. Trenutno je upitno u koliko se još banaka na sličan način poslovalo i koliko se ažurno rade zakonski propisane inspekcije.

Tužno je da u Hrvatskoj banke velikim igračima potencijalno dopuštaju razne oblike malverzacija, dok se kod običnih građana trenira strogoća i neumoljivo ih se kažnjava kod najsitnijih propusta. Zagrebačka banka, ukoliko se optužbe pokažu točnima, mogla bi biti novčano kažnjena, ali iznos propisane kazne bit će smiješan ako se pogleda njena dobit na godišnjoj razini.