Vrijeme je za avanturu!

Avantura, film

Ako i postoji određeno godišnje doba uz koje možemo prilijepiti pojam ‘avantura’, onda je to zasigurno ljeto. Dakako, mi se ovdje nećemo baviti tematikom ‘galebarenja’ u turističkim destinacijama niti seksualnim fantazijama već filmskim žanrom. U stvarnom životu, pojam avanture za nekog je i otići do obližnjeg dućana po mlijeko i kruh, a kamoli nešto drugo, no s filmom je ipak malo drugačija priča. Po definiciji, pustolovni tj. avanturistički film je žanr koji obiluje akcijom, potragom i egzotičnim lokacijama. U zapletu ispunjenom akcijom, napetošću i brzom dinamikom, kristalizira se lik junaka (nerijetko običnog čovjeka u neobičnoj situaciji) koji je ili u potrazi za nečim (nekim) ili osvetničkom pohodu odnosno, pukoj borbi za preživljavanjem.

Naravno, pustolovni film se uglavnom ‘križa’ s akcijskim filmovima, no ima i dodirnih točaka s ostalim žanrovima i podžanrovima poput tzv. ‘gusarskog’ filma, ‘bajkama’, povijesnim filmovima, znanstvenom-fantastikom, crtićima, itd., itd.. Krenimo stoga ispočetka pa gdje god nas ova priča spontano odnese. Kreirajmo i sami jednu avanturu za pamćenje.

I nije neka tajna da je ljudski rod već s prvim pokretnim sličicama braće Lumière žudio za avanturom i uzbuđenjem, a upravo su spomenuta braća gledatelje dobrano uzbudila i prestrašila s prizorima svojeg prvog ‘promo’ filma “Izlazak radnika iz tvornice Lumière”. To je dakako tek bio početak. Premda su filmski pioniri još od rana posezali za literarnim predlošcima ispunjenim uzbudljivim sadržajem (prisjetimo se samo brilijantnog kratkog filma Georgesa Mélièsa “Put na Mjesec” iz 1902. baziranog po priči velikog Julesa Vernea) pravi boom pustolovnog žanra dogodio se 1920. s filmom o maskiranom junaku imena, Zorro.

The Mark of Zorro (1920.)

Priča o plemiću Don Diegu de la Vegi koji izrevoltiran nepravdom kojekakvih vlastelina nad malim čovjekom (uglavnom seljakom), stvori tajni identitet Zorroa (španjolski za ‘lisac’), zakrabuljenog osvetnika. Ostalo je manje-više svima poznato. Zorro je postao jedan od najadaptiranijih likova u filmskoj povijesti no, sama filmska umjetnost je dobila i prvu glumačku ikonu pustolovnog žanra, Douglasa Fairbanksa.

Svilenkasti brčići, zavidne akrobatske sposobnosti, osmijeh od uha do uha i šarm za bacanje u nesvijest stvorile su prvog akcijskog junaka nijeme ere filma. Svi su bili ludi za Douglasom Fairbanksom i nije bilo čudo kako je gotovo svaki film koji je snimio nakon Zorroa postao pravi kino hit, a s vremenom i žanrovski klasik.

Pazite samo ovaj niz: “The Three Musketeers” (1921.), “Robin Hood” (1922.), “The Thief of Bagdad” (1924.), “The Black Pirate” (1926.), “The Iron Mask” (1929.), “Mr. Robinson Crusoe” (1932.) i “The Private Life of Don Juan” (1934.). Nema što, čovjek je u svojoj kratkoj (nažalost) al’ burnoj karijeri odglumio gotovo sve literarne ‘junačine’ i utabao put nekim novim zvijezdama poput neponovljivog Robina Hooda, Errola Flynna. No, prije negoli kažem riječ-dvije o ‘tom’ čovjeku s brčićima, dužan sam vam spomenuti jednog većeg, malo ‘dlakavijeg’ junaka pustolovnog žanra, odnosno onog kojeg su odgojili ti isti (dobro, ne baš po dimenzijama) ‘dlakavi’ rođaci.

Tarzan the Ape Man (1932.)

Znam, nije ovo prvo celuloidno upoznavanje s legendarnim likom nastalim iz ‘pera’ Edgara Ricea Burroughsa, no uz dužno poštovanje spram glumcu Elmu Lincolnu (prvi filmski Tarzan) tek smo s ovom adaptacijom dobili ‘junačinu’ za pamćenje.

Urlik od kojeg se ledi krv u žilama svim lovokradicama, krijumčarima i kanibalima, prepoznaju čak i ove nove generacije ‘priključene’ na svoje smartphonove i laptope. Trebao se dogoditi robusni, atletski osvajač 5 zlatnih Olimpijskih odličja da nam se ovaj lik ureže u vječno pamćenje. Njegovo ime je Johnny Weissmuller, a svi oni koji su ga ‘pokušali’ naslijediti, nisu mu niti do koljena. Do 1948. naš Johnny se vratio liku Tarzana iliti čovjeka-majmuna još 11 (!) puta, a onda se napokon odlučio ‘odjenuti’ i preuzeti lik još jednog legendarnog junaka, Jungle Jima.

King Kong (1933.)

S Tarzanom smo polako stigli i do najveće ‘majmunčine’ svih vremena, King Konga. Svaka čast Peteru Jacksonu i njegovoj filmofilskoj viziji iz 2005. pa čak i onoj Johna Guillermina iz 1976. al’ ovo je ona koja će se vječno pamtiti.

Premda je na polju specijalnih efekata vrijeme nemilosrdno pregazilo, ova verzija je (barem meni osobno) i dalje najdraža i najmaštovitija od svih ostalih. Gigantski majmun s otoka na kojem je tako reći vrijeme stalo pao je na ‘plavušu’. Hmmm… neke stvari se izgleda nikad ne mijenjaju. Mnogi muškarci se i dan-danas ponašaju kao majmuni kad pričamo o ženama, zar ne? No, dosta više s majmunarijama. Vratimo se našoj junačini s brčićima. Ime? Errol Flynn. Lik za pamćenje? Evo vam male pomoći. Nosi zelene tajice, vješt je s lukom i strijelom i mrzi nepravdu.

The Adventures of Robin Hood (1938.)

Što reći o odmetniku iz Sherwoodske šume koji pljačka bogate kako bi novac dao siromašnima, a da već i sami ne znate? Bilo je tu više od stotinu adaptacija što prije, što poslije ove no, kad god netko spomene Robina Hooda u glavi mu se iskristalizira lik veličanstvenog Errola Flynna. Nezaboravni mačevalački dueli, akcija i kojekakve akrobacije  u kombinaciji s ubojitim šarmom, čine Errola Flynna najboljim ‘dečkom u zelenim tajicama’ ikad. Naravno, Flynnov streloviti uspon unutar žanra pustolovnog filma započeo je nekoliko godina ranije s piratskom klasikom “Captain Blood” (1935.), a potom i ratnim “The Charge of the Light Brigade” (1936.), no upravo ova, četvrta suradnja s legendarnim redateljem Michaelom Curtizom zacementirala mu je status akcijske zvijezde. Douglas Fairbanks je dobio dostojnu zamjenu.

Kroz 50-e i 60-e godine prošlog stoljeća, štafetu zvijezde pustolovnog filma nosio je uglavnom bivši cirkusant Burt Lancaster koji je nerijetko na ekranu sam samcat izvodio lucidne, al’ ujedno i fascinantne akrobacije (naravno, bez pomoći dublera). Mlađim naraštajima možda i neće osobito poznato zvučati filmovi kao npr. “The Flame and the Arrow” (1950.) ili “The Crimson Pirate(1952.), no vjerujem kako se mnogi i dan-danas dobro sjećaju Lancasterovih vratolomija. Tu je dakako bio još i Stewart Granger s nezaboravnim rolama u klasicima “King Solomon’s Mines” (1950.), “Scaramouche” (1952.),  “The Prisoner of Zenda” (1952.) i “Moonfleet”(1955.) no, desetljeće je ipak obilježila neponovljiva podmorska avantura nastala iz pera gore spomenutog ‘tate’ pustolovnog žanra, Julesa Vernea.

20,000 Leagues Under the Sea (1954.)

Kirk Douglas kao iskusan mornar koji u slobodno vrijeme svira mandolinicu i pjevuši u duetu s fokom? James Mason kao brilijantni, no s ludilom nagrizeni kapetan veličanstvene podmornice Nautilus? Dramatična i neizvjesna borba s gigantskom hobotnicom? Slobodno birajte! Iako danas djeluje posve naivno i pomalo smiješno, ovaj Disneyev klasik nije izgubio niti trunčicu šarma i da, i dalje ga obožavam!

Naravno, ne treba posebno naglašavati kako je nakon ovog megahita ‘ponovno’ uslijedila prava poplava adaptacija Verneovih djela od kojih svakako valja istaknuti: “Around the World in Eighty Days” (1956.), “Journey to the Center of the Earth” (1959.), “Master of the World” (1961.), “Mysterious Island” (1961.) i “In Search of the Castaway” (1962.).

I dok su 70-ih Amerikanci najveće količine uzbuđenja servirali kroz tad sve popularniji podžanr filma katastrofe, s druge strane Atlantika jedan redatelj je na atraktivnim španjolskim i francuskim lokacijama predvodio novu revoluciju pustolovnog žanra. Richard Lester je oduševio publiku s reinvencijom legendarne Dumasove priče o mušketirima.

The Three Muskeeters (1973.)

Znam da su i prije ove postojale brojne druge adaptacije Dumasovog klasika, no niti jedna nije bila toliko duhovita i zabavna kao što je Lesterova. Od nezaboravnih gegova, atraktivnih prizora borbi do zvjezdanog glumačkog ansambla kojeg su sačinjavali pazite sad ovo: Michael York, Oliver Reed, Richard Chamberlain, Raquel Welch, Frank Finlay, Christopher Lee, Faye Dunaway i Charlton Heston. Impresivno, zar ne? Naravno, nastavak je uslijedio već iduće godine što ni ne čudi jer su se oba ionako snimala istodobno.

Lester je do kraja 70-ih isporučio još nekoliko žanrovskih naslova za pamćenje kao što su “Royal Flash” (1975.) i “Robin and Marian” (1976.), a onda se bacio u superjunačke vode (šifra. Superman). S druge strane, mušketiri su lansirali Richarda Chamberlaina i Olivera Reeda u brojne pustolovne adaptacije koje su uglavnom zaživjele u TV obliku (posebice kad govorimo o Chamberlainu). Spomenut ću tako Chamberlainove upečatljive nastupe u “The Count of Monte-Christo” (1975.), “The Man in the Iron Mask” (1977.) i “Shogun” (1980.) odnosno Reedove u spomenutom “Royal Flash” (1975.) i “The Prince and the Pauper” (1977.).

Početkom 80-ih dogodio se pravi boom fantasy žanra pa su nas tako akcijom i maštom redom fascinirala remek-djela Johna Boormana “Excalibur” (1981.) i Johna Milliusa “Conan the Barbarian” (1982.), no klasičan pustolovni film i ikonu za sva vremena dobili smo dolaskom najpoznatijeg arheologa u filmskoj povijesti.

Raiders of the Lost Ark (1981.)

O da, njegovo ime je Indiana Jones, a sve ostalo je povijest. U režiji velikog Stevena Spielberga, nastao po priči Georgea Lucasa (scenariju Lawrencea Kasdana) i nezaboravnoj interpretaciji Harrisona Forda, ovaj pustolov je razgalio srca svih generacija i trajno nam se urezao u pamćenje. Uslijedila su još tri nastavka (za sad) i brojne blijede kopije.

Bilo je dakako tih veselih i šarenih 80-ih još brojnih žanrovskih naslova, no uz spomenutog Jonesa tek nekoliko je zaslužilo naklon do poda. Koji su to? Paaa… ako ćete se uzdati isključivo u ukus autora ovog, već povećeg teksta to su svakako: “The Bounty” (1984.), Romancing the Stone” (1984.), “The Goonies (1985.), “Ladyhawke (1985.), “The Princess Bride” (1987.), “The Big Blue” (1988.)“Willow” (1988.).

Posljednje desetljeće 20-og stoljeća započelo je s TV adaptacijom inače višestruko adaptiranog romana Roberta Louisa Stevensona  “Treasure Island” (po osobnom mišljenju i najbolja adaptacija) u kojoj su se pojavile poznate glumačke ‘face’ poput Charltona Hestona, mladog Christiana Balea, Olivera Reeda, Christophera Leea i Richarda Johnsona.

U nadolazećim godinama Steven Spielberg se poigrao s pričom o Petru Panu “Hook”(1991.), Ridley Scott s onom o Columbu  “1492: Conquest of Paradise” (1992.), a Michael Mann s Mohikancima “The Last of the Mohicans” (1992.). Bilo je tu i gadnih ‘flopova’ i mlakih, svježih adaptacija, no čekao se početak novog milenija za neke nove ikone.

Prvo nas je uzdrmao Peter Jackson s toliko očekivanom adaptacijom ‘svetog grala’ fantasy žanra, Tolkienovim remek-djelom “The Lord of the Rings”, a onda se pojavio jedan posve drugačiji pirat.

Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl (2003.)

Premda je u nastavcima koji su uslijedili, kreveljenje Johnnya Deppa postalo pomalo zamorno, upravo s ovim, prvim (i najboljim) nastavkom Depp je pokazao svu raskoš svog glumačkog talenta. Mimika kombinirana s ošamućenim naličjem rock zvijezde (konkretno, Keitha Richardsa) i iskusnog al’ prepredenog pustolova Jacka Sparrowa, bila je izuzetno uspješna i Deppa je lansirala u glumački zenit. Neobičan spoj avanturističkog, piratskog i filma fantazije, privukao je horde obožavatelja i dobili smo novu ikonu žanra.

Pustolovni žanr je nakon ovog filma nastavio manje-više uspješan kino život, a da interes publike nije splasnuo dokazuju i brojne uspješnice poput posljednje adaptacije slavnog romana Rudyarda Kiplinga “The Jungle Book” (2016) u režiji Jona Favreua. Izniman uspjeh Favreauovog filma dakako nije obeshrabrio glumca Andy Serkisa u njegovoj životnoj želji za vlastitom adaptacijom pa nas tako drugom polovicom listopada očekuje ”Mowgli”. Držimo mu fige!

Očekivani uspjeh nažalost nisu polučile nova priča o Tarzanu imena “The Legend of Tarzan”, a ništa bolje nisu prošle niti adaptacije popularnih video igrica “Warcraft”, “Assassin’s Creed” i ”Tomb Rider”, odnosno nastavci fantasy uspješnica “Alice in the Wonderland” i “Snow White and the Huntsman”. Svi ti relativni promašaji ipak nisu sputali holivudske producente i novi projekti su pred nama, a ovom prilikom ću izdvojiti uzbudljivu priču smještenu u ledeno doba imena ”Alpha” (režiju potpisuje Albert Hughes) čiju kino premijeru očekujemo u kolovozu, odnosno najnoviju adaptaciju slavnog šervudskog odmetnika ”Robina Hooda” (premijera je najavljena za konac studenog) koji se kako i sami znate snimao i kod nas u Dubrovniku. To su naravno tek neki od brojnih naslova koji nas očekuju i posve je evidentno kako nema zime za žanr avanturističkog filma!

Kako i sami vidite, ovo je neiscrpna tema o kojoj se pišu knjige i eseji i iskreno se nadam kako ste u ovom tekstu pronašli neke svoje favorite, odnosno da ne zamjerate ukoliko sam propustio spomenuti kojeg.