The Guilty: Jedan poziv mijenja sve

Kad je Danska filmska akademija obznanila kako će njihovu zemlju u trci za nadolazeće Oskare predstavljati dugometražni prvijenac redatelja Gustava Möllera, mnogi su sa zadovoljstvom pozdravili takvu odluku znajući da je spomenuti od početka godine sa svojim ‘prvorođenim čedom’ pokupio zavidan broj nagrada (uključujući i onu publike na svima znanom festivalu u Sundanceu).

Što je toliko posebno u skromno budžetiranom filmu s tek šačicom glumaca (od kojih većina posuđuje tek svoj glas s one strane slušalice) i čija radnja se odvija unutar par kvadrata dojavnog centra za hitne slučajeve? Pročitajte u ostatku teksta.

Degradirani policajac Asger Holm (J. Cedergren) u iščekivanju saslušanja privremeno obavlja posao dispečera u centru za hitne slučajeve. Tijekom svoje posljednje smjene na tom prisilnom zadatku, Asger u mnoštvu poziva kojekakvih ‘urokanih’ narkomana ili pokradenih mušterija ‘prijateljica noći’ zaprimi i poziv Iben, žene (glas Jessice Dinnage) koja mu diskretno sugerira da je oteta. Žarko želeći pomoći joj, Asger učini neke nepromišljene poteze koje će ga u konačnici u potpunosti ‘razgoliti’…

Postoje brojni filmovi koji su naprosto fantastični u demonstraciji osjećaja nelagode, kopanju po čeonom režnju svojih gledatelja, a mišljenja sam kako je Möllerov ”The Guilty” (izvorno, ”Den Skyldige”) definitivno jedan od takvih. Redatelj nas od samog početka ‘stišće’ u skučenu dispečersku prostoriju kojom se neprestano prolama zvuk zvonjave telefona. Policijski dispečeri su poslovično hladni, staloženi i razboriti u svojim savjetima, a takvim se na prvu čini i Holm.

Kroz razgovore s kolegama saznajemo kako on i nije osobito ugodna osoba i kako mu je karijera ukaljana određenom mrljom za koju će morati odgovarati nadležnima. Poziv od strane Iben probudi u njemu onu izgubljenu čovječnost, no njegovi postupci ubrzo postanu prilično ishitreni i nerazboriti i nalazite sebe kako gotovo vičete na njega s druge strane ekrana da ne čini to što namjerava. Ubrzo nam redatelj uz vještu primjenu gro-planova ulazi u Holmovu glavu, izvlači iz nje sve postojeće frustracije i strahove i postajete svjedoci njegovog nevještog čina pokajanja. Kako radnja odmiče, a napetost i određena poprilično mučna otkrivenja bivaju sve veći, doznajemo njegove grijehe i krivnju koja ga proganja.

Mnogi filmofili će se prisjetiti sličnog ‘one man show’ pristupa priči s izvanrednim naslovima poput Knighteovog ”Lockea”, no to ne znači kako je ovo isfurana spika. Štoviše, priča je posve originalna, napeta i manje-više nepredvidljiva, a gluma Jakoba Cedergrena je hipnotički briljantna. Möller nam je unatoč manjku iskustva demonstrirao jednu zavidnu zrelost u režiji i postavljanju dinamike i napetosti i gotovo sam siguran kako ćemo u skoroj budućnosti itekako čuti za njega.

Hoće li ova psihološka studija Dancima donijeti makar i nominaciju za spomenutog Oskara, za sad je teško reći. Konkurencija je ove godine zastrašujuća, no nagradama i nominacijama unatoč, nećete se prevariti ako se odlučite na gledanje ovog jako dobrog filma.

 OCJENA: 4.5/5