Kočije jure kamenom popločanim ulicama starog Londona. Žamor se prolama iz svakog kutka, a nestašni dječaci se kroz izloge izruguju mušterijama otmjenog dućana. Kamera se polako podiže prema prozoru stana na adresi Baker Street 221B. Iz profila gledamo muškarca koji sa zanimanjem pogledom promatra gradsku vrevu. Njegovo ime je Sherlock Holmes.
Ukoliko ste rođeni početkom 80-ih (i prije) godina prošlog stoljeća, onda sam siguran kako su vam gore spomenuti prizori još uvijek duboko urezani u pamćenje. Riječ je naime o uvodnoj špici nezaboravnog TV serijala “The Adventures of Sherlock Holmes” koji je tih istih 80-ih prikovao šire gledateljstvo pred male ekrane. Taj brilijantan detektiv bio je predmet burnih rasprava tijekom školskih odmora, pauza za kavu i obroka. Kako je opet pronašao ubojicu? Dal’ je preživio napad svog zakletog neprijatelja, profesora Moriartya? Svaka iduća epizoda, očekivala se s nestrpljenjem. Grizli su se nokti i zanoktice, nikome nije bilo svejedno. Pa neće kvragu valjda zlo na kraju pobijediti?
Danas, dobrih 30 godina kasnije, fenomen Sherlocka Holmesa ne jenjava. Štoviše, glumačke interpretacije Benedicta Cumberbatcha i Roberta Downeya Jr., slavnog su detektiva učinile poznatijim nego ikad. U čemu je fora? Sudeći po svemu, ljudski rod je već stoljećima fasciniran pojmom misterije, straha i nepoznatog, a lik detektiva Sherlocka Holmesa je od prvog trena osvojio čitatelje svojim specifičnim metodama otkrivanja zločina. Nitko nije bio ometen spoznajom da ovaj detektiv nosi smiješni lovački šešir, puši lulu i uživa kokain i opijum. Ipak, i uz sve mane, bio je to lik s kojim se svaki smrtnik želio poistovjetiti.
Tvorac slavnog detektiva, britanski pisac Sir Arthur Conan Doyle svakako nije bio prvi autor koji je publici otkrio tako unikatnu personu i ne bi bilo u redu zaboraviti velikog E.A. Poea koji je to učinio još desetljećima ranije s junakom romana “The Murders in the Rue Morgue”, ekscentričnim detektivom C.Augusteom Dupinom. Unatoč tome, čitateljstvo je na kraju ipak bilo naklonjenije Doyleovom Holmesu, a premda to nikad nije javno priznao, Doyle je određene Dupinove ‘osobine’ evidentno prebacio na svojeg junaka. S druge pak strane, Doyle je otvoreno rekao kako je inspiraciju za Holmesa pronašao u pioniru forenzike, brilijantnom Josephu Bellu. Istina je pretpostavljam negdje na pola puta.
Lik Sherlocka Holmesa prvi put se predstavio čitateljima u priči “A Study in Scarlett”, tiskanoj u sklopu magazina Beeton’s Christmas Annual davne 1887., no nije se dugo čekalo na njegovo prvo pojavljivanje na velikom ekranu. Ultrakratki film od 30 sekundi (da, dobro ste pročitali) “Sherlock Holmes Baffled” snimljen je 1900. i kao takav slovi kao prvi film o slavnom detektivu ikad snimljen. Uslijedile su nakon toga puste adaptacije, kako na malom i velikom ekranu, tako i na kazališnim daskama. Naravno, zahvaljujući tome, ime Sherlocka Holmesa našlo se i u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najadaptiraniji lik.
Bilo je tu svega, glumili su ga Danci, Francuzi, Nijemci, Rusi pa čak i Kinezi, bio je zvijezda kratkih i dugih filmova, a uz to je i poslužio kao inspiracija za nadolazeće likove detektiva poput također slavnog Herculea Poirotea. U eri nijemog filma, Holmes je donio određenu popularnost glumcu Eilleu Norwoodu koji ga ja tumačio u ni manje ni više već 45 (!) kratkih i 2 dugometražna filma, no s dolaskom zvučnog filma stigao je i serijal filmova s Basilom Rathboneom u naslovnoj ulozi, a upravo njegovu interpretaciju mnogi stručnjaci i filmofili dan-danas navode kao najbolju ikad!
Rathbone je do kraja 30-ih godina prošlog stoljeća u Engleskoj, a paralelno i Hollywoodu izgradio respektabilnu glumačku karijeru obilježenu ulogama negativaca u klasicima poput: “Anna Karenina” (1935), “The Last Days of Pompeii” (1935), “The Adventures of Robin Hood” (1938) ili “Son of Frankenstein” (1939), no zenit slave dotakao je onog trena kad je prvi put stavio lulu u usta i obukao lovačko odijelo. Sherlock Holmes je napokon rođen! Prvi od kasnije se ispostavilo 14 (!) nastavaka bila je adaptacija jedne od najpoznatijih Holmesovih avantura “The Hound of Baskervilles” (1939). Rathbone i Nigel Bruce kao Dr. Watson iz prve su osvojili publiku, a osim činjenice da je riječ o vrsnoj adaptaciji, film ćemo pamtiti po kontroverznoj (i danas) rečenici: -Watsone, iglu!-
Uslijedilo je još 13 nastavaka koji su oscilirali kvalitetom, a da ne govorim kako su čak 4 nastavka bili adaptirani i modernizirani u svrhe tad standardne hollywoodske ratne propagande. Da, dobro ste pročitali. Naš voljeni detektiv se u maniri vrsnih špijuna borio s nacistima! Valja svakako spomenuti kako su Rathbone i Bruce paralelno s filmovima posuđivali svoje glasove i za tada jako popularne radijske adaptacije Sherlockovih avantura. Zbog straha kako će ga publika vječno poistovjećivati s likom Holmesa i s tim uništiti glumačku karijeru, Rathbone je 1946. spremio lulu u ladicu i objesio šešir i rekao svoje konačno zbogom serijalu.
I kad su svi već pomislili kako nitko ne može zamijeniti Rathbonea, 1959. slavni britanski studio Hammer Film Productions je u svom impozantnom nizu obradu klasika (uglavnom žanra strave) studija Universal tako ‘izbacio’ i svoju verziju priče o Holmesovoj potrazi za demonskim psom, “The Hound of Baskervilles”.
Bila je to prva kolorizirana verzija Sherlocka Holmesa s naglašenim elementima strave, no premda je riječ o jako dobroj adaptaciji, mnogi smatraju kako je ona s Rathbonem ipak bila bolja. Režiju filma potpisao je kultni horor redatelj Terence Fisher, a u ulozi slavnog detektiva našla se ikona žanra, Peter Cushing dok je Sir Henrya Baskervilla tumačila i druga horor legenda, Christopher Lee. Zanimljivo je i to da su i Cushing i Lee kasnije kroz svoje glumačke karijere više puta (uglavnom u TV adaptacijama) tumačili Holmesa.
Kroz 60- i 70-e, u ulozi slavnog detektiva izmjenjivala su se mnoga zvučna glumačka imena poput Johna Nevillea (“A Study in Terror” 1965.), Rogera Moorea (“Sherlock Holmes in New York” 1976.), Nicol Willamsona (“The Seven-Per-Cent Solution” 1976.), Christophera Plummera (“Silver Blaze” 1977. i “Murder by Decree” 1979.) pa čak i komičara Johna Cleesea (“The Strange Case of the End of Civilization as We Know It” 1977.) odnosno Petera Cooka (“The Hound of Baskervilles” 1978.), no sve te manje-više prilično dobre interpretacije zaboravljene su dolaskom maestralnog Jeremya Bretta i TV serijala “The Adventures of Sherlock Holmes” (1984).
Svi oni koji su tvrdili kako niti jedan glumac, ma koliko god dobar bio nikad neće uspjeti dostojno zamijeniti Basila Rathbonea, ušutjeli su. Brett je donio onu dozu profinjenosti i ekscentričnosti koja je toliko nedostajala, serija je postigla enormni uspjeh, a ubrzo su redom uslijedili i serijali “The Return of Sherlock Holmes” (1986.-1988.), “The Case-Book of Sherlock Holmes” (1991.-1993.) i “The Memoirs of Sherlock Holmes” (1994.), odnosno TV filmovi “The Sign of Four” (1987.) i “The Hound of Baskervilles” (1988.).
Nažalost, uznapredovala bolest zaustavila je Bretta u još jednom povratku ulozi i brilijantni glumac nas je tako napustio te tužne 1995. Holmesov konačni kraj?
Naravno da nije. 2009. moćni filmski studio Warner Bros. je ‘iskeširao’ enormnih 90 milijuna dolara budžeta, za redatelja angažirao britanskog Tarantina, Guya Ritchiea, dok su antologijske uloge Holmesa i Watsona dopale ‘friškog’ superheroja Roberta Downeya Jr. tj. svestranog Judea Lawa. Ritchieva verzija Holmesa je učinila pravom pop zvijezdom koja podjednako koristi i mozak i mišiće, a urnebesna režija, nabrijana montaža i zavidna količina humora, totalno su izmijenile toliko puta viđeni svijet našeg junaka. Malo tko je ostao ravnodušan. Film je prihvaćen kao savršen oblik zabave, zarada je u kinima diljem svijeta premašila pola milijarde dolara pa na kraju i ne čudi kako je trebalo proći samo dvije godine do idućeg nastavka (“Sherlock Holmes: A Game of Shadows” 2011.). Treći nastavak je najavljen za 2020.!
Englezi nisu dugo čekali na odgovor. 2010. TV kuća BBC je sa serijalom kratka i jasna imena “Holmes” svijetu otkrila Benedicta Cumberbatcha i Martina Freemana. Rođeni su Holmes i Dr. Watson za nove generacije. Hvalospjevi su se stizali sa svih strana, a premda se radnja serije odvijala u modernom Londonu, dinamike i misterije nije nimalo nedostajalo. Nakon četiri sezone, Cumberbatch i Freeman su na razočarenje brojnih fanova rekli -dosta!-, no mi se ipak potajno nadamo kako će se nakon određenog vremena ponovno vratiti pa makar to bilo i u svrhu nekog specijala.
S druge strane Atlantika, Amerikanci su ‘izbacili’ svoju moderniziranu TV-u verziju Holmesa, no ne sumnjam kako ste i sami čuli za popularni serijal “Elementary”. Osobno smatram kako je riječ o sasvim solidnoj razbibrigi, a najveći kuriozitet je u tome što doktora Watsona u ovoj verziji tumači žena iliti točnije glumica Lucy Liu. Trenutno se prikazuje šesta sezona, a nedavno je za 2019. potvrđena i sedma. No, niti tu nije prestaje priča o Sherlocku Holmesu.
Početkom veljače 2015. na prestižnom festivalu u Berlinu, premijerno je prikazan film cijenjenog redatelja Billa Condona, “Mr. Holmes”. Priča prati umirovljenog detektiva (tumači ga izvanredni Ian McKellan) koji boreći se sa senilnošću nastoji riješiti svoj posljednji slučaj. Radnja filma teče sasvim polako, s pravom dozom profinjenosti, ono, baš u stilu stare škole. McKellan je odglumio jednu od najboljih uloga karijere i svakako ga preporučam.
Da fenomen imena Holmes i dalje ne jenjava, dokazuje ovogodišnji animirani film ”Sherlock Gnomes” (nastavak hita ”Gnomeo & Juliet”) gdje slavnom detektivu glas posuđuje Johnny Depp. Radnja? Vrtni patuljci zatraže pomoć slavnog detektiva (u keramičkom izdanju, naravno) u rješavanju misterija nestanka svojih prijatelja. Producenti su možda očekivali još jedan hit, no na kraju su doživjeli fijasko, kako financijski tako i onaj od strane kritike. Hoće li sličnu sudbinu doživjeti i komedija ”Holmes and Watson” (glavne uloge tumače Will Ferrell i John C. Rilley), saznat ćemo početkom studenog.
Na kraju ovog specijala mogu sa sigurnošću reći kako Sherlock Holmes i dalje praši kao da je 1887.!
