Prijatelji i poznanici me često znaju priupitati za preporuku nekog kvalitetnog trilera, no malo koji od njih je voljan proširiti vlastite horizonte i pogledati nešto neholivudsko. Teško je prosječnim gledateljima objasniti kako je filmska umjetnost globalna ‘igračka’ i kako ‘ameri’ ne drže monopol na istu, ali teško je iznenada početi ‘plivati uzvodno’.
Dakako, oni malo žešći filmofili dobro znaju kako je žanr trilera svoju nužnu renesansu iliti bolje rečeno, reinvenciju, doživio negdje početkom 21. stoljeća na južnom dijelu Korejskog poluotoka i kako se tamo stvorio novi naraštaj filmaša (prije svih, Chan-wook Park i Joon-ho Bong) koji će nas sa svojim remek-djelima zauvijek zadužiti .
Sad, gotovo dvadeset godina kasnije, južnokorejska kinematografija je nadaleko poznata i prihvaćena, a spomenuti žanr trilera je svakako jedan od njihovih najprepoznatljivijih trademarkova. U mnoštvu takvu naslova, prošle godine je ‘isplivao’ jedan od onih kojeg ćete za razliku od glavnog lika pamtiti još duuugo.
Byeong-soo (Kyung-gu Sol) je srednjovječni veterinar i samohrani otac djevojke Eun-hee (Seol-Hyun Kim) koji boluje od Alzheimerove bolesti i koji zbog svojeg stanja sve teže prati korak s ostatkom svijeta. Eun-hee ga hrabri i pronalazi načine s kojima će mu olakšati simptome oboljenja poput kroničnog gubitka pamćenja. Uz sve te muke, Byeong-sooa uznemiri i spoznaja kako njihovim krajem hara serijski ubojica koji svoje žrtve (uglavnom mlade djevojke) davi uz pomoć konopca.
Jednog maglovitog dana Byeong-soo se sudari s vozilom u čijem gepeku zapazi krvavu putnu torbu. Od mladog vozača (Nam-gil Kim) zatraži razmjenu podataka na što mu ovaj kaže kako se ne treba brinuti pošto šteta nije velika. S obzirom na sumnjivo ponašanje mladića, Byeong-soo od svojeg prijatelja policajca zatraži provjeru tablice vozila, no nedugo potom sazna kako je vlasnik automobila i sam policajac. To ga ipak ne razuvjeri u sumnji pošto je i on sam nekoć davno bio serijski ubojica…
Umirovljeni serijski ubojica koji boluje od Alzheimerove bolesti te je pritom i samohrani otac koji u svoj svojoj nemoći mora čuvati kćer od novog predatora? E morate priznati da za ovakvu ‘ispaljenu’ ideju još niste čuli, no to naravno nije sve. Da li je Byeong-soo u svojem dementnom stanju sve krivo povezao u glavi i je li se možda baš on vratio svojim ubilačkim navikama ili mladi policajac s njim igra igru mačke i miša koji koristi njegovu bolest kako bi ga dodatno izludio?
To su samo tek neka od pitanja čiji odgovori se kriju u ovom izuzetno originalnom filmu (op.a. adaptacija romana ”A Murderer’s Guide to Memorization”, Young-ha Kima) pretrpanom kojekakvim twistovima i neuobičajenim situacijama zbog kojih ćete do samog svršetka nestrpljivo zuriti u ekran. Žanrovski gledajući, ovaj uzbudljiv triler prvenstveno koketira s dramom (oboljenje i posljedice oboljenja) negoli akcijskim žanrom i to ga također svrstava među atipične pripadnike žanra, a kad tome još pridodamo i profiliranje glavnog lika kroz njegove memoare, dobivamo nešto posve neuobičajeno.
Naravno, najveće zasluge za ovako uzbudljiv ‘izlet’ kroz glavu dementnog serijskog ubojice idu redatelju filma (ujedno i koscenarist) Shin-yeon Wonu i njegovom glumačkom ansamblu, a valja svakako izdvojiti i upečatljivu kameru (Yeong-Hwang Choi). Dalo bi se još štošta razglabati o filmu, no bojim se da bi vam tako otkrio previše i ubio samu čar gledanja. Ukratko, apsolutna preporuka za sve fanove žanra! P.s. ne brkati s prošlogodišnjim japanskim trilerom ”Memoirs of a Murderer”.
OCJENA: 4/5
