Long Day’s Journey Into Night: Duuugo putovanje kojeg ćete još i duže pamtiti

Film, serija
Long Day's Journey Into Night

Vrativši se u rodni Kaili na očevu sahranu, Luo (H. Jue) se prisjeti smrti svojeg prijatelja Wildcata (L. Hong-chi) i svoje izgubljene ljubavi Wan Qiwen (T. Wei). Svježa sjećanja natjeraju ga da krene u potragu za Wan…

Toliko od priče. Prva stvar koju ćete primijetiti prilikom gledanja ovog hipnotičkog filma jest ta da neke velike priče ustvari niti nema, a opet ćete se dobrano izmučiti pokušavajući pratiti je. Naime, Bi Gan nas od prvog trenutka očarava neobičnim, gotovo sanjivim vizualnim pristupom koji svakako podsjeća na određene ‘neonske’ neo-noir krimi misterije. Njegov protagonist nas kroz poetičnu naraciju ‘vozika’ iz sadašnjosti u prošlost, sna u javu. 

Vjerujem kako će mnogi jako brzo odustati od ove sporogoreće misteriozne drame, nelagodno se počeškati po glavi i pokušati pronaći koji suvisli odgovor na pitanja koja su se sa svakom novom minutom narojila poput roja pčela. No, Bi Gan ne mari za odgovorima. On nam predočava jednu vizualnu odiseju ispunjenu simbolikom vremena i prolaznosti, ljubavi i očajanja. 

Upućeniji gledatelji će u brojnim kadrovima svakako iščitati filmski rukopis velikana poput Tarkovskog, Wong Kar-Waia, pa čak i Davida Lyncha i Bi Gan nam ne krije vlastitu fascinaciju stilovima spomenutih, no ovo je ipak njegov film. Postoji ljepota i u nekim, na prvi pogled odbojnim višeminutnim kadrovima (primjerice kad Wildcat jede jabuku dok mu niz obraze sve brže teku suze i curi slina iz nosa), ali jako brzo u tim prizorima pronalazite jedinstvenu koheziju poetike, ljepote i simbolike.

Publika je na prošlogodišnjem Canneskom festivalu ostala impresionirana i Ganovim stilskim pristupom gdje je na iznenađenje mnogih, film u drugoj polovici prebacio u 3D tehniku (što publici ukazuje ‘hintom’ kroz prizor u kojem Luo ulazi u kino i stavlja na oči naočale za 3D projekciju), no taj vizualni trik prerasta u nešto puno više.

Nadrealno iskustvo kojeg je Gan u jednom kadru od impresivnih 59 minuta (!) održao do samog kraja. Prava je šteta što ovakav izuzetan film nismo imali priliku pogledati i u našim kinima, ali takvo nešto je i bilo za očekivati jer ovo nije dvosatna razonoda uz koju ćete bezbrižno grickati kokice. Ovo je čisti arthouse i oni koji pokažu strpljenje, na kraju će biti nagrađeni.