Laugh or Die: Kako se narugati smrti u oči

Da finska kinematografija nije tek Kaurismakijevo privatno ‘igralište’ mogli smo se uvjeriti kroz brojne naslove koje su Finci proteklih desetljeća manje-više marljivo realizirali uz pomoć svojih nordijskih susjeda (ponajprije Švedske i Norveške). Našlo se u tim koprodukcijama svakakvih bisera poput horor komedije ”Rare Exports”, crnohumornog trilera ”Black Ice” ili drame ”Frozen Land”.

Ove godine sam imao priliku pogledati ‘čak’ dva nova finska filma i mogu vam reći kako se me oba ugodno iznenadila. Komedija o black metalcima zvana ”Heavy Trip” tematski možda i neće svakome ponajbolje leći, no s povijesnom dramom ”Laugh or Die” (izvorno ”Suomen hauskin mies”) bi ipak mogla biti posve drugačija priča. Koliko ste do sad znali o finskom građanskom ratu koji se odvijao prije točno 100 godina? I ne baš puno, zar ne?

”Laugh or Die” nas vraća u smiraj tog krvavog i napose apsurdnog rata, ali se ne bavi toliko razlozima samog sukoba ili rekonstrukcijama bitaka već sudbinom tada ‘najsmješnijeg čovjeka Finske’ i njegove kazališne glumačke družine koji su se poput mnogih istomišljenika dali zavarati revolucionarnim idejama.

1918., ulice Helsinkija su preplavljene vojnim patrolama koje traže odbjegle ‘Crvene’. Nepoznati muškarac skriven pod velom tame razbija prozorčić napuštene zgrade koje je nekoć bilo kazalište. Ušavši u zgradu, muškarac sjetno korača zapuštenim prostorijama. U zgradu iznenada upadaju vojnici. Muškarac se pokušava skriti u garderobi, no ubrzo biva otkriven. Prozrevši njegov teatralan pokušaj samoubojstva, muškarca transportiraju u otočki logor. Zahvaljujući dovitljivom maskiranju, zapovjednici u prvi mah ne doznaju kako je misteriozni muškarac Toivo Parrika (M. Suosalo), slavni komičar i jedan od vođa revolucije. Kad se to otkrije, zapovjednik logora mu pruži izbor da sa svojom družinom priredi predstavu za najavljenu njemačku delegaciju ili će u suprotnom biti streljani…

O građanskom ratu finskih proboljševičkih pristaša (tzv. Crvenih) i vladinih antisocijalista (Bijelih) 1918. znaju uglavnom tek iskusni povjesničari i politolozi, no mene osobno je najviše iznenadio podatak da je taj troipol mjesečni sukob u konačnici odnio na desetke tisuća života. Zašto? Paaa… jedni (industrijalci i poljodjelci) su ‘lizali’ čizme ruskom, a drugi (uglavnom srednji i viši sloj) njemačkom caru i na kraju se međusobno ‘potamanili’. I kad pomislim kako samo naš narod ima ‘mudre’ vođe i još mudrije sljedbenike, povijest me nauči suprotnom. Redatelja Heikkia Kujanpää srećom nije toliko interesirao klasni sukob koliko priča o samim ljudima i njihovim karakterima.

Toivo Parrika je bio jedan izuzetan lik. Kako se država dijelila, on se priklonio ‘crvenima’ i istom privolio svoje kolege glumce. Kad su oni uhićeni, Parrika je izgubljeno lutao gradom pokušavajući izmaknuti brojnim patrolama. Smatrajući da ih je izdao, kolege su mu okrenule leđa, ali on im je sa svojim pozitivnim stavom ponovno vratio vjeru u život. Predstavu je posložio u jednom opakom satiričnom tonu i na taj način se prvoklasno narugao svojem preambicioznom uzničaru.

Priče o preživljavanju uglavnom sa sobom nose jednu enormnu težinu i lako vam uzburkaju emocije. No, nije pravilo da sve uvijek bude tako sivo. ”Laugh or Die” poput Benignijeve dramedije ”La vita è bella” izvlači iz svojeg glavnog protagoniste humor kao najubojitije oružje, savršenu motivaciju za slomljene duše. I dok je njihov uzničar u svojim najtežim trenutcima izgubio dušu i postao bezosjećajna olupina od čovjeka koju pokreće tek bezumna ambicija, Parrika i ostatak družine su kroz humor raskrinkali sav apsurd sukoba i iskrivljenih ideala. Odlična gluma (posebno ona od strane Marttia Suosala), sigurna režija i snažna priča vješto izbalansirana između komedije i drame dovoljan su razlog za gledanje ovog jako dobrog finskog filma.

OCJENA: 4.5/5