U mnoštvu zanimljivih naslova koji su prošle godine zaobišli naša kina našla se i jedna periodička drama koja nam na zanimljiv način kazuje priču o davno zaboravljenim godinama velike gladi i bijede koja je tad harala Irskom
Vrijeme u kojem su ljudi kao kruške padali po ulicama od gladi i hladnoće dok su njihovi bogati vlastelini pretrpavali svoja skladišta hranom. Savršena podloga za srcedrapajuću dramu ili osvetnički kvazi western? Redatelj Lance Daly je pronašao poprilično dobru formulu za spajanje jednog i drugog.
Godina je 1847. Vrativši se doma u Irsku (točnije, zapadni predio zvan Connemara) nakon godina ratovanja za britansku krunu, vojnik Martin Feeney (J. Frecheville) zatiče smrt, glad i bijedu. Rodna kuća mu je devastirana i služi kao susjedov svinjac, majka mu je umrla od gladi i hladnoće dok su mu brata objesili zbog neplaćanja harača i opiranja pri deložaciji.
Promatrajući izbacivanje bratove supruge i djece iz obližnje kuće i ubijanje najstarijeg dječaka, Feeney nasrne na vojnike, no brzo biva svladan te završi u tamnici zbog ometanja vlasti. Prilikom ispitivanja, Feeney furiozno pobije vojnike koji su ga zatvorili, a potom se odluči i osvetiti svima onima koji su uništili njegovu obitelj i mještane…
I dok naša mladež već godinama hrli u Irsku sve nadajući se boljem životu, valja se još jednom podsjetiti kako je taj narod kroz povijest mnogo patio i bivao tretiran od strane većih sila (pogotovo britanske krune) poput kakvog ‘šugavog’ prosjaka. Jedan od gadnijih perioda kojeg su siroti Irci pretrpjeli dogodio se za vrijeme tzv. ‘velike gladi’ (1845-1849.).
Ako to niste znali, jedini izvor hrane za većinu tadašnjih stanovnika bio je dakako krumpir, no kad je isti zahvatio gadan oblik pljesnivosti, mnogi Irci su ostali bez glavnog izvora hrane.
Umjesto da na neki način zbrinu svoje podanike, ‘britanska kruna’ ih je ostavila da gladuju, a mnogi plemići su pritom i zaplijenili zemlju onih jadnika koji nisu mogli plaćati poreze. Kulminacija tih nemilih događaja dogodila se 1847. kad je od gladi i hladnoće umrlo gotovo milijun Iraca, dok ih se još toliko odselilo u S.A.D. (a tamo su također bili izrabljivani radeći na željeznici i u rudnicima, no to je već neka druga priča).
Ovakva tragična i na velikim ekranima nikad ispričana priča, poslužila je kao savršena kulisa za osvetnički film (inače adaptacija kratkog filma An Ranger iz 2008.), ali ujedno i za autentični prikaz življenja tog vremena. Čujemo ovdje tako u brojnim prizorima izvorni irski jezik (op.a. gaelski), pokušaje zatiranja istog, a uz ognjište i pokoju narodnu pjesmu.
Neki će zlobno reći kako je sve to tek običan ‘ukras’ za već sto puta ispričanu priču o borbi malog i potlačenog čovjeka spram nemilosrdne sile, no mišljenja sam kako je istina negdje na pola puta. Štoviše, bez tih akcijskih prizora, film bi možda bio i suviše bolan za gledanje, a na ovaj način gledatelj makar dobije određenu satisfakciju u osveti malog čovjeka.
Mnogo toga dakako leži na plećima glumačke ekipe i mogu reći kako je Daly okupio jedan poprilično dobar i uvjerljiv glumački ansambl sastavljen od provjerenih veterana (Weaving, Rea i Broadbent), odnosno mladih snaga (Frecheville, Fox, Keoghan…).
Vizualno obogaćen prekrasnim pejzažima i odličnom produkcijom, Daly je u konačnici imao poprilično lak zadatak ‘povezivanja svih točkica’ u jednu uvjerljivu cjelinu.
Premda je ovo film koji ima svojih mana, siguran sam kako će vam se brojni prizori i izrečene replike urezati u nešto trajnije sjećanje, a uz to ćete i naučiti još jednu lekciju iz okrutne ljudske povijesti.
