Birds of Passage: Od lude trave pa sve do predvorja pakla

Prilikom Wayuuanskog ritualnog plemenskog plesa s kojim mlada Zaida (N. Reyes) daje svima na znanje kako je spremna za udaju, kao udvarač se pojavi plemenu neznani Rapayet (J. Acosta).

Zaidina majka, a ujedno i matrijarhalni plemenski vođa Úrsula (C. Martínez) u želji da odvrati neuglednog udvarača, kao miraz zatraži velik broj stoke i brojne ostale dragocjenosti. Rapayet pokuša do novca doći preprodajom kave, no kad se u pustinji iznenada pojave američki hipiji koji žele kupiti marihuanu, on shvati kako bi to mogao biti brži i lakši način uz pomoć kojeg će prikupiti dovoljnu svotu za miraz. 

Kontaktiravši svojeg rođaka Anibala (J. Bautista Martinez), Rapayet nabavi ‘robu’ i dogovori novu suradnju s Amerikancima. Úrsula unatoč dobivenom mirazu i dalje nije sigurna kako je Rapayet pravi izbor za njezinu kćer, no ipak pristane dati im svoj blagoslov. Ubrzo se Rapayet baci u sve veći biznis s preprodajom marihuane, ali pohlepa i nasilje s vremenom izazovu razdor među obiteljima i plemenima…

Do početka ovog milenija, Kolumbija je u očima svijeta bila isključivo poznata po nogometu i kokainu, no stvari su se u međuvremenu promijenile. Zahvaljujući autorima poput Cire Guerre, kroz posljednjih 15-ak godina smo imali prilike pogledati dobar broj izuzetno kvalitetnih filmova koji su tu, kriminalom, korupcijom i nasiljem nagrizenu zemlju čvrsto pozicionirali kao još jedno plodno filmsko tlo. 

Sa svojim posljednjim, višestruko nagrađivanim psihodeličnim epom ”Embrace of the Serpent” (2015), Ciro Guerra je skrenuo dodatnu pozornost na taj egzotikom i surealnim pričama nepoznat kutak svijeta, a da spomenuti film nije bio tek iznimka, potvrđuje i s najfriškijom krimi sagom ”Birds of Passage”. Na prvi pogled bi se moglo reći kako je ovo još samo jedna stereotipna gangsterska priča (koja se inače odvija u periodu od konca 60-ih pa sve do početka 80-ih) o usponu i padu, ali takav zaključak bio bi potpuno kriv.

Naime, u većini gangsterskih saga fokus priče počiva na patrijarhalnim načelima, klasičnom očuvanju ‘obitelji’ i eksploataciji nasilja, no ovdje to nije slučaj, točnije rečeno, stvari su poprilično izokrenute. Prepričana kroz poglavlja (točnije, pjesme), ova saga nas prvenstveno upoznaje sa životom, tradicijom i duhovnom vjerovanjima plemena Wayuua koje već stoljećima uspješno odolijeva utjecaju vanjskih sila (izvan plemenske tuđince koji govore španjolskim jezikom prijezirno nazivaju alijunas).  

Sve veći doticaj sa materijalnim kod Úrsule i ostatka njezine obitelji i plemena pomalo stvara onu klasičnu ljudsku manu zvanu pohlepa, a redatelji (Cristina Gallego i Ciro Guerra su do samog snimanja bili i supružnici) je dočaravaju nebrojenom uporabom simbolike (ispočetka su živjeli u trošnim šatorima i daščarama da bi na vrhuncu moći izgradili skupocjene vile u srcu te iste pustinje) i vizijama propasti.

Vizualno dojmljiv, kvalitetno odglumljen (određena mana je scenarističko negiranje potencijalno intrigantnih likova poput Zaire) i savršeno režiran, ”Birds of Passage” (izvorno, ”Pájaros de Verano”) je film koji će vas lako očarati.

Mnogi kritičari su ga usporedili s žanrovskim klasicima poput neizostavnog Coppolinog ”The Godfathera” ili De Palminog ”Scarfacea”, no mene je u određenim segmentima podsjetio čak i na Kusturičin ”Dom za Vješanje”. Kako god bilo, svakako ga pogledajte!